Pocetna stranicaRadio Vatikan
Radio Vatikan   
Drugi jezici  

     Početna stranica > Crkva >  2013-04-06 17:19:53
A+ A- Ispiši ovu stranicu



Uz misna čitanja 2. vazmene nedjelje razmišlja p. Alan Modrić



RealAudioMP3 Uskrsnuće Gospodina Isusa Krista od mrtvih temelj je naše vjere koji donosi radost i mir, te izgrađuje vjersku zajednicu koja se nerijetko nalazi pod udarom vlastitih dvojbi, strahova i tjeskoba, kao što se to dogodilo apostolima i učenicima Gospodnjim nakon njegove smrti. Tijekom vazmene osmine imali smo priliku slušati evanđeoske izvještaje koji su nam dali naslutiti u kakvom se stanju duha nalaze osobe koje su pratile Isusa tijekom njegovog zemaljskog poslanja i svjedočile njegovoj muci, smrti i uskrsnuću. I na 2. vazmenu nedjelju, poznatu pod imenom Bijela nedjelja ili Nedjelja Božanskog milosrđa, slušamo što Uskrsli Gospodin donosi u živote ljudi, kako pobjeđuje sumnju, strah i nevjericu.
U 1. misnom čitanju iz Djela apostolskih slušamo o životu prve kršćanske zajednice i djelovanju apostola među ljudima. Uskrsli Gospodin podupire apostole u njihovom radu koji se odražava u mnogim znamenjima i čudesima koje su oni činili u narodu. Ono što je Isus za svoga zemaljskog djelovanja ostvario oslobađajući čovjeka od sila zloga, sada nastavlja u svojim apostolima i učenicima, koji ponajprije prilaze onima koji su potrebiti ozdravljenja kako duhovnoga, tako i tjelesnoga. Petar, prvi među apostolima, onaj je koji predvodi i u ljubavi i dobroti koja se iskazuje bolesnima, siromašnima i patnicima: njegova je sjena dovoljna da oni nađu ozdravljenje, mir i radost. Na takvo blagotvorno djelovanje pozvana je Crkva i danas, da predvođena Petrom naših dana prima u svoje majčinsko okrilje one kojima je najpotrebnije Božje milosrđe i ljubav. To je najbolji način na koji mi kao vjernici možemo svjedočiti svjetlost i radost Kristova Uskrsa.
A da bi Crkva mogla tako djelovati, da bi mogla isijavati svjetlo Uskršnjeg jutra, potrebno je da pred očima stalno ima sliku kakvu vidi apostol Ivan kada piše Knjigu Otkrivenja čiji odlomak se čita kao drugo misno čitanje na 2. vazmenu nedjelju. Potrebno je da vidi Sina Čovječjega koji je preuzeo našu ljudsku narav u svemu, osim u grijehu, i pobjedom nad smrću otvorio nam je vrata vječnoga života: „Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključeve Smrti i Podzemlja“. Svaki vjernik koji duboko prihvaća istinu koju nam donosi Uskrs, to jest da je Gospodin Isus pobijedio našeg najvećeg neprijatelja, smrt, on će time steći mir i radost duše u ovome svijetu, a u sljedećem će baštiniti život vječni.
Međutim, kao što dobro znamo iz vlastitog ljudskog iskustva, nije uvijek lako vjerovati, moguće je proživljavati krizu vjere, i moguće je da se sumnja i tjeskoba uvuku u naš vjernički život. O takvom stanju duha govori odlomak Ivanova Evanđelja što čitamo na 2. vazmenu nedjelju. Prvo što čujemo u tom čitanju jest činjenica da su apostoli u strahu od Židova, a taj strah uklanja Uskrsli Gospodin jednostavnim, ali vrlo značajnim pozdravom: „Mir vama!“. Na mjesto sumnje i straha u srcima apostola zavlada radost, oni dobivaju poslanje da tu radost šire dalje svijetom, a prvi dar radosti koji trebaju donijeti ispaćenom i nemirnom ljudskom rodu jest oproštenje grijeha: „Kojima otpustite grijehe, otpuštaju se“. Ipak, s ovim radosnim susretom Uskrslog Gospodina i njegovih preplašenih i tužnih učenika ne završava kriza vjere, jer na scenu stupa Toma, čovjek koji simbolizira i utjelovljuje nevjerne svih vremena. Međutim, taj „nevjerni“ Toma ne simbolizira čovjeka koji je kategorički protiv Boga i njegovog postojanja, koji odbija po svaku cijenu i najmanju pomisao da je Isus Krist uskrsnuo i da je pobijedio svijet, nego taj i takav Toma utjelovljuje u sebi vječnu čežnju i potragu za Bogom, jer kako lijepo kaže crkveni otac, sv. Augustin: „Nemirno je srce naše, Gospodine, dok se ne smiri u tebi“. Tako je i nemirno Tomino srce, i ono je ispunjeno tugom i strahom uzrokovanim gubitkom voljenog Učitelja, i zbog toga njegove riječi: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim ruku u njegova rebra, neću vjerovati“.
Kako Uskrsli Gospodin odgovara na te riječi? Na svoj klasičan način, strpljivo, s ljubavlju, ali i odlučno, iskazujući svoju brigu za svoga „nevjernog“ učenika. Ovdje susrećemo jednu drugu istinu o kojoj moramo voditi računa – čak i u slavi uskrsne pobjede nazočni su znakovi muke, rane na tijelu Gospodinovom, ali to nisu više rane koje bole i peku, nego dokazi ljubavi Božje koja liječi, tješi i krijepi nas, nevjerne tome, koji tražimo nerijetko vidljive znake Božje nazočnosti. Primjer apostola Tome, koji u početku iskazuje nevjeru i sumnju, a potom pobijeđen s Isusovom ljubavlju i strpljenjem postaje njegov gorljivi borac i učenik, što je i dokazao, prema predaji, svojom mučeničkom smrću, taj primjer nas uči kako se suočiti s trenucima sumnje i krizom vjere u našem vlastitom životu: uvijek tražeći otvorena srca Gospodina Isusa i njegovu ljubav, na način da budemo spremni vidjeti i u znakovima boli i patnje, a ne samo u radosti i svjetlosti, ozdravljujuću i oslobađajuću snagu Kristovog Uskrsa. Neka nas u tome prati Njegov blagoslov i zagovor Naše Nebeske Majke Marije, kako bi i mi, poput Tome, jedanput mogli cijelim svojim bićem uskliknuti: „Gospodin moj i Bog moj!“




Podijelite





O nama Raspored programa Pišite nam Proizvodnja RV Linkovi Drugi jezici Vatikanska pocetna stranica Grad Vatikan Liturgijska slavlja s Papom
Sva su autorska prava na ovoj stranici pridržana ©. Administrator / Bodovi / Zakonski uvjeti / Oglašavanje