Pocetna stranicaRadio Vatikan
Radio Vatikan   
Drugi jezici  

     Početna stranica > Crkva >  2013-05-11 18:50:33
A+ A- Ispiši ovu stranicu



Nadbiskup Barišić u Bleiburgu



RealAudioMP3 Na bleiburškom polju održala se središnja komemoracija za žrtve bleiburške tragedije i Križnog puta. 68. godišnjicu organizirali su Počasni bleiburški vod, ured Hrvatske inozemne pastve te biskupske konferencije Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pozdravni govor u ime pokrovitelja je održao župan Virovitičko-podravske županije Tomislav Tolušić, a nakon njega se okupljenima obratio i potpredsjednik pokrajinskog parlamenta u Klagenfurtu Josef Lobnig. Ove godine misu za žrtve bleiburške tragedije predvodio je pred tisućama ljudi splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić. Nakon mise se održala i molitva za žrtve islamske vjeroispovijedi te još nekoliko pozdravnih govora, a sve je završilo polaganjem vijenaca. Hrvatski Sabor prvi put nije bio pokrovitelj obilježavanja tragedije hrvatskoga naroda na bleiburškom polju.
Temeljeći svoju propovijed na liturgijskim čitanjima, nadbiskup je Barišić najprije istaknuo Isusove riječi: „Tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova". Potom je nastavio: Draga braćo i sestre, na poljima smo skrivenih zločina Bleiburške tragedije koju je nakon završetka rata počinila komunistička ideologija, jedna od tri bezbožne ideologije XX. stoljeća. Masovni zločini desetljećima pokriveni zemljom, prikriveni dubokom tamom i zataškani ideološkom šutnjom, u crno su zavili tolike obitelji, a višestruko pogodili i osiromašili osobito hrvatski narod zbog čega još uvijek osjećamo demografske i ideološke posljedice. I nakon potpisivanja europskog mira ovdje je mir poremećen, povjerenje izigrano, nada ugašena, budućnost ugrožena. Na okrutan način, bez suda, desetci tisuća su pogubljeni, među kojima je mnoštvo nevinih žrtava. Tolike tamne jame, duboki jarci, betonskim zidovima skrivena rudna okna, taje okrutna zlodjela koja su izvršile određene partizanske jedinice. Kraj rata, umjesto da bude početak novosti života, bio je tisućama kraj života. Toliki očevi, majke, žene i zaručnice čekali su svoje drage, danonoćno Bogu se molili i nadali dugo očekivanu zagrljaju radosti i slavlja života. No, umjesto radosti života – tuga i bol, umjesto slavlja – crnina i žalost, umjesto doma i zagrljaja – metak i jama. Sve je već onda govorio tihi šapat: „Nestao na Bleiburgu!" I šutnja je bila govor, riječi su nadbiskupove koji je nastavio:
Bleiburg je mjesto i simbol stradanja, najveće tragedije u povijesti hrvatskoga naroda, mjesto dubokih osjećaja i tužnih sjećanja, mjesto tišine i otvorenih pitanja, prostor poštovanja, a još više molitve. Molitva i pijetet za žrtve Bleiburške tragedije istodobno nas podsjeća i stavlja u vjernički i ljudski odnos sa svim žrtvama rata i dugog Križnog puta, nastradalih od ljudske zloće u raznim ideološkim uniformama, od Bleiburga preko Jasenovca do Vukovara i Škabrnje. Zato je dostojno da je danas ovdje dostojanstveno prisutna u duhu i molitvi cijela Hrvatska. Svi oni koji osjećaju sa svojim narodom, ne bježe od njegove prošlosti, zauzeti su za pomirenje u ljubavi prema svojoj Domovini.
Istina oslobađa, a tama zarobljava. Istina nam pomaže rasti u ljudskosti, miru, pomirenju, praštanju i čišćenju memorije. Jer istina uvijek pobjeđuje, tama ne koristi. Svjetlo istine o Bleiburškoj tragediji potrebno je radi poštovanja i prema žrtvama i radi nas samih. Istina rađa novog čovjeka i humanije društvo.
Čovjek zlodjela ostaje u tami, a tko čini istinu ne boji se svjetlosti. Ivanovo evanđelje nam donosi dio razgovora Nikodema koji u svojoj noći dolazi k Isusu. U tami noći Nikodem traži svjetlo. Traži istinu. Braćo i sestre, tko je zapravo Nikodem? Nikodem je član Sinedrija – sabora, najvišeg zakonodavnog tijela Izraela. Nikodem je intelektualac, član „akademije znanosti", učitelj u Izraelu i čovjek medija. Vjerojatno je bio i u kojem povjerenstvu i nadzornom odboru najvažnijih društveno-političkih ustanova Izraela. Imao je svoju stranku, ali imao je i svoju savjest. Mučila su ga tolika osobna i društvena pitanja. Budući da mu je stalo do istine i pravde pred Bogom i ljudima, traži svjetlo, jer zna da samo istina oslobađa. U njegovoj iskrenoj otvorenosti susreće Onoga koji reče: „Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života" (Iv 8, 12). Susreće Svjetlo od Svjetla, koga Bog posla na svijet da ne hodimo u tami, nego da imamo život, Svjetlo koje ne sudi već spašava. Nikodem je zapravo svatko od nas, osobno i zajedno, svi mi na Bleiburškoj komemoraciji i u Domovini.
Neka žrtva bleiburških mučenika bude zalog za izgradnju u Istini slobodne i neovisne nam domovine Hrvatske. Pokoj vječni daruj im, Gospodine! I svjetlost vječna svjetlila njima! Počivali u miru! Amen. – zaključio je nadbiskup Barišić.




Podijelite





O nama Raspored programa Pišite nam Proizvodnja RV Linkovi Drugi jezici Vatikanska pocetna stranica Grad Vatikan Liturgijska slavlja s Papom
Sva su autorska prava na ovoj stranici pridržana ©. Administrator / Bodovi / Zakonski uvjeti / Oglašavanje