Pocetna stranicaRadio Vatikan
Radio Vatikan   
Drugi jezici  

     Početna stranica > Crkva >  2013-06-15 18:12:05
A+ A- Ispiši ovu stranicu



Uz misna čitanja 11. nedjelje kroz godinu razmišlja p. Mikolaj Martinjak



RealAudioMP3 Promatrajući današnje evanđelje pred nama su u prvome redu žena, farizej i oprost. Farizej koji Isusa poziva u svoju kuću i žena koja je grešnica te su joj oprošteni mnogi grijesi. U Isusovo doba bilo je nezamislivo da žena bude prisutna u društvu koje je bilo u izričito muškom sastavu, kao što je bio ovaj susret u farizejevoj kući pa tim više možemo shvatiti ljutnju i pomutnju sviju prisutnih, a posebice samog domaćina. Isus ovaj pomalo nevjerojatan događaj i nelagodu koja je zavladala u prostoriji tumači na drugačiji način nego što su prisutni očekivali. Iz nevjerojatnog događaja čini stvar koja je još nevjerojatnija... otpušta ženi grijehe.
No, sve ovo rečeno i očito u meni budi još jednu sliku, a to je ona o presudama, o osudama, predrasudama; o našoj nemogućnosti da stvari vidimo na drugačiji način, da ih vidimo srcem. Uzimajući u obzir samo današnje evanđelje, već smo stvorili pretpostavku o farizeju i njegovom ponašanju. Posebice kad samo čuli Isusovo tumačenje ženinih postupaka. Stvorili smo presudu. Mogli bismo se smatrati sretnima kad bi to bila jedina predrasuda koju smo danas učinili ili ćemo učiniti. Na žalost, stvarnost je drugačija. Stvorili smo predrasudu i o ženi koja je grešnica jer razmišljamo o njezinim grijesima. Pitamo se da li je to mogla biti Marija Magdalena, da li je to bila neka druga Marija. Što je to točno i kako je sagriješila. No i to je tek djelić predrasuda koje imamo.
Predrasude su postale sastavni dio nas. Uvriježile su se duboko u naše biće, naše srce, naše osjećaje. Ako smo za vrijeme svog života bili prevareni od osobe koja ima neke nama karakteristične osobine, bolje reći, osobine koje su nama zapele za oko; tipa – ćelava osoba, koja je nižeg rasta i korpulentnija, zelenih očiju i crnih brkova – sljedeći put kada sretnemo takvu osobu, osobu istih karakteristika, već ćemo prema njoj biti rezerviraniji, oprezniji, zatvoreniji. S jedne strane to možemo nazivati odrastanjem. Tako bi i bilo, na kraju krajeva i jest tako, ako iskustvo koje smo prošli i stekli primjenjujemo na sve osobe jednako. No, često se radi o presudama. Na žalost.... ne radi se samo o našim presudama, već i o presudama onih koji nas okružuju jer nas kroz svoje iskustvo žele upozoriti, žele nam pokazati koje nas sve opasnosti čekaju, no to svoje iskustvo, kao i mi sami, miješaju sa presudama. Čim veće mjesto tj. grad, čim više etničkih skupina, tim veće predrasude. No isto možemo reći i za selo. Čim je netko drugačiji od nas samih već stvaramo predrasude.
Tu zaboravljamo bitnu stvar.... da smo svi stvoreni na sliku Božju. Znači li to da imamo predrasude i o samome Bogu? Na žalost da. Jer svoju sliku o Bogu stvaramo iz našeg odnosa i sudovima prema drugima. Čim su ti naši odnosi zatvoreniji; točnije, čim smo mi sami zatvoreniji prema drugim ljudima, time smo zatvoreniji i prema samome Bogu. Često zaboravljamo da smo i mi sami grešni. Da se lako možemo identificirati i sa farizejom i sa ženom koja je grešnica. Često zaboravljamo onaj trenutak kada je i nama bilo mnogo toga oprošteno. Često zaboravljamo da smo i mi sami pozvani da više ljubimo. Da se u toj ljubavi natječemo sa drugima. Upravo zato nam je teško prihvatiti da može postojati netko tko voli bezuvjetno. Tko voli bez računice. No i tu se varamo jer upravo su roditelji ti koji vole bezuvjetno. Upravo su djeca ta koja su u stanju voljeti bezuvjetno. Upravo je sam Bog taj koji voli bezuvjetno. Koji prašta bezuvjetno.
Današnje evanđelje je prilika da pogledamo na svoje živote. Da si posvijestimo činjenice da smo grešni i da naši odnosi prema drugima nisu uvijek idealni. Pače, današnje evanđelje nas poziva da sagledamo te naše međuljudske odnose i poradimo na njima. Da se učimo praštati, iskreno ljubiti, ali isto tako i iskreno slijediti, vjerovati. Da se ne bojimo od grešnika rasti u svece. Da sveci nisu neka fikcija ili stvar iz prošlosti, nego da i mi u svojim životima imamo priliku to postati. Da se možemo mijenjati, rasti, voljeti. Pa makar nitko drugi osim nas samih i samoga Boga o tome ne znao. No, On je taj koji poznaje i proniče naša srca, koji nam je dao svoga Sina, koji nas poziva da ga slijedimo i da budemo sveti. Koji nas poziva da i mi praštamo kao što je oprošteno nama.




Podijelite





O nama Raspored programa Pišite nam Proizvodnja RV Linkovi Drugi jezici Vatikanska pocetna stranica Grad Vatikan Liturgijska slavlja s Papom
Sva su autorska prava na ovoj stranici pridržana ©. Administrator / Bodovi / Zakonski uvjeti / Oglašavanje