Pocetna stranicaRadio Vatikan
Radio Vatikan   
Drugi jezici  

     Početna stranica > Crkva >  2013-07-14 19:34:33
A+ A- Ispiši ovu stranicu



Msgr.dr. Jure Bogdan: Sluga Božji Miroslav Bulešić primjer je i poticaj za nasljedovanje



U četvrtak, 11. srpnja održana je u župi sv. Antuna u Puli tiskovna konferencija o Aktivnostima Ureda za javnost Porečke i Pulske biskupije povodom skore beatifikacije sluge Božjega Miroslava Bulešića koja se ima zbit 28. rujna u pulskoj Areni. Konferenciju su vodili mons. Vilim Grbac, generalni vikar Porečke i Pulske biskupije, zatim dr. Josip Grbac voditelj odbora za medije te Ana Cvitan, voditeljica Ureda za javnost Poreške i Pulske bikupije.
Najprije je mons. Vilim Grbac govorio o najavi beatifikacije te istaknuo: Nakon dugogodišnjeg procesa kauze koji je trajao za vrijeme službovanja 4 biskupa (Dragutina Nežića, Antuna Bogetića, Ivana Milovana i sadašnjeg biskupa Dražena Kutleše), Sveti Otac Benedikt XVI. je 20. prosinca prošle godine ovlastio Kongregaciju za kauze svetaca da proglasi dekret o mučeništvu sluge Božjega Miroslava Bulešića.
Državno Tajništvo Svete Stolice, dopisom od 12. veljače 2013. godine, priopćilo je kako je Sveti Otac dopustio da se obred proglašenja blaženim Sluge Božjega Miroslava Bulešića, dijecezanskog svećenika, obavi u Porečkoj i Pulskoj biskupiji u subotu, 28. rujna 2013. godine, te kako će njegov predstavnik na slavlju biti uzoriti kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za kauze svetih.
Organizacijski odbor za pripremu slavlja odlučio je da se slavlje beatifikacije održi u pulskoj Areni, u kojoj su brojni neustrašivi i hrabri kršćani prvih stoljeća kršćanstva podnijeli mučeničku smrt. Predprogram slavlja počinje u 10 sati, a svečano euharistijsko slavlje u 11 sati. Hrvatska biskupska konferencija, točnije, Vijeće za kler, na taj dan organizira Hodočašće svećenika iz cijele Hrvatske u pulsku Arenu, pa se na slavlju očekuje i nekoliko stotina svećenika.
Potom je dr. Josip Grbac govorio o organizacijskim potezima u pripremi za beatifikaciju te istaknuo da postoje tri odbora: tehnički, koji se brine za logističku strukturu, za suradnju s gradskim službama te za svekoliku koordinaciju događaja. Voditelj je Vilim Grbac. Liturgijski je odbor zadužen za sve što će se događati u samoj Areni: prije svega misno slavlje, doček i koordinacija ljudi, te uređenje samog prostora i priprema liturgijskog vodiča. Voditelj je vlč. Milan Zgrablić.
Odbor pak za medije, čiji je voditelj Josip Grbac, ima kao glavni cilj upoznati javnost s likom Miroslava Bulešića, napose stoga jer se do 1990. godine o njemu nije smjelo ni govoriti ni pisati. Kroz mnoštvo događaja koji će prethoditi samoj proslavi beatifikacije nastojat će se javnosti približiti lik i djelo tog mladog svećenika, sina ove zemlje, te istaknuti značajke zbog kojih je upravo on, među mnogim stradalnicima podignut na čast oltara.
Svaki odbor ima iza sebe tim ljudi koji svesrdno daruju svoje vrijeme i znanje kako bi se beatifikacija Miroslava Bulešića što bolje pripremila. Svi koji žele sudjelovati na događaju beatifikacije mogu se prijaviti svojim župnicima ili na ili putem telefona na: 052 / 635-417 u Uredu za javnost Porečke i Pulske biskupije.
Ana Cvitan na tiskovnoj je konferencija govorila o web stranici u vezi s beatifikacijom. U to se krenulo iz uvjerenja kako je komunikacija putem interneta danas nezaobilazno sredstvo u evangelizaciji. Internet danas olakšava širenje informacija i mogućnost formacije, pa se zbog toga odlučilo sve informacije koje se vežu za život Miroslava Bulešića skupiti na jednom mjestu i učiniti ih dostupnima javnosti putem web stranice:
Stranice su namijenjene svima koji žele upoznati životni put Miroslava Bulešića ili se pak žele informirati o slavlju beatifikacije u pulskoj Areni: novinarima, vjeroučiteljima, hodočasnicima. Posebnost stranica su multimedijalni sadržaji, hodočasnički itinerarij, kolumne i vijesti o popratnim događanjima vezanih uz beatifikaciju, te mogućnost prijave za volontiranje na sam dan beatifikacije.
Evo i kraćeg životopisa budućega blaženika: Miroslav Bulešić rodio se 13. svibnja 1920. u istarskom selu Čabrunići, župa Svetvinčenat, od roditelja Miha i Lucije rođ. Butković. Osnovnu školu polazio je u Juršićima, a sjemenišnu gimnaziju u Kopru. Na jesen 1939. Miroslav Bulešić kao bogoslov odlazi u Rim da na Papinskom sveučilištu Gregoriani studira filozofiju i teologiju. U Rimu je sazrio duhovno i intelektualno.
Za svećenika je zaređen 11. travnja 1943. u Svetvinčentu, a dva tjedna potom u rodnoj župi slavio je Mladu misu. Najesen iste godine imenovan je župnikom u Baderni. Tu se je kao mladi svećenik požrtvovno trudio u pastoralnom djelovanju, hrabro i nesebično se zauzimao za ljude, osobito za one koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata bili najviše ugroženi. Kraj rata dočekao je u Baderni, ali je već u jesen 1945. imenovan župnikom u Kanfanaru. Svojim žarom i neumornim zalaganjem nastojao je župu duhovno pridignuti redovitim vjeronaukom u školi, okupljanjem mladeži, oživljavanjem pobožnosti prema srcu Isusovu i Marijinu, organiziranjem pučkih misija i sl., ustrajno nadvladavajući spletke organiziranog ateizma.
Školske godine 1946./1947. postavljen je za podravnatelja i profesora u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu, gdje se i dalje hrabro zauzimao za ugrožena vjerska prava. Početkom rujna 1946. s bogoslovima i svećenicima iz Istre vlč. Miro posjetio je Zagreb i nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca.
U kolovozu 1947. Miroslav Bulešić pratio je izaslanika Svete Stolice mons. Jakoba Ukmara kod dijeljenja sakramenta svete Potvrde po istarskim župama. Organizirani protucrkveni nasilnici uspjeli su spriječiti dijeljenje krizme u Tinjanu (19. kolovoza) i Buzetu (23. kolovoza). Na blagdan apostola sv. Bartola, 24. kolovoza pokušali su spriječiti misu i dijeljenje krizme u Lanišću. Kad u toj nakani nisu uspjeli, upali su u župni stan, mučili i ubodima noža u vrat ubili Miroslava Bulešića u njegovoj 27. godini života. Tadašnje vlasti nisu dopustile da se Bulešić pokopa u rodnoj župi u Svetvinčentu, nego su odredile da bude pokopan u Lanišću. Tek 1958. godine omogućeno je da se njegovi posmrtni ostaci prenesu u rodnu župu. Godine 2003. preneseni su s groblja u župnu crkvu.
Mnogi svećenici i vjernici od trenutka njegove smrti utječu se zagovoru Sluge Božjega Miroslava Bulešića moleći Božju pomoć u svojim životnim potrebama.

Pozvali smo u studio msgr. dr. Juru Bogdana, rektora Hrvatskoga papinskog zavoda Sv. Jeronima u Rimu, postulatora kauze, da nam najprije kaže što ova beatifikacija znači za Katoličku Crkvu? 00:07:16:20 RealAudioMP3
Msgr. Bogdan: Prije Uzašašća Isus je rekao svojim učenicima: „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na Vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje“ (Dj 1, 8). Od prvih stoljeća kršćanstva u Crkvi su bili posebno štovani apostoli i mučenici koji su svojom krvlju posvjedočili svoju ljubav i vjeru u Isusa. Oni su martyres – svjedoci. Kasnije su predmetom štovanja postali i ispovjednici, priznavaoci – confessores. Oni su pretrpjeli i preživjeli progonstvo, ali nisu umrli mučeničkom smrću. Postupno se kult proširio i na kršćane koji su svojim krjeposnim životom, u snazi Božjega Duha, za života bili svjedoci vjere i odanosti Isusu pred svijetom. U činu beatifikacije danas, Papa dopušta javno štovanje jednog Božjeg ugodnika, na ograničenom području jedne biskupije, pokrajine, na jednome mjestu, u određenoj crkvenoj zajednici i sl. Svaki blaženik, poglavito mučenik blaženik, Božji je dar Crkvi. Znak je to životnosti Crkve koja, osnažena duhom Božjim, svjedoči Božju dobrotu i ljubav u svojim odabranim sinovima i kćerima. Katolička Crkva službeno dobiva još jednoga blaženika, u osobi Miroslava Bulešića, svećenika mučenika. Svi kršćani su pozvani na svetost. Kad Crkva priznaje nekome da je mučenik nedvojbeno mu priznaje da je postigao vrhunac za kojim svi težimo, svetost.

Što ova beatifikacija znači za Katoličku Crkvu u Hrvatskoj?
Msgr. Bogdan: Kao i ostale beatifikacije i kanonizacije tako i ova ima veliko značenje za Katoličku Crkvu u Hrvatskome narodu. U prvome redu mislim na mnoge pastoralne inicijative koje redovito prate svaku beatifikaciju. To je uvijek poticaj mjesnoj Crkvi na evangelizacijskome planu. U diktaturi relativizma i anarholiberalizma Crkva stavlja u središte trajne – vječne vrednote, vjeru u Boga, ljubav prema Bogu i bližnjemu, krepost čistoće, svećeništvo, žrtvu. Sve to pomaže vjerujućima da u svim kušnjama današnjega vremena i svijeta ostanu vjerni, nepokolebljivi. Kolike li će duhovne plodove u neumrlim dušama donijeti beatifikacija Miroslava Bulešića, to znade samo Bog. Bogu hvala da smo svjesni da se na tome ne želimo zaustaviti.
Providnost je htjela da se beatifikacija Miroslava Bulešića događa u prvim mjesecima kako je Hrvatska pristupila u Europsku uniju. Radosna vijest evanđelja je došla u hrvatske prostore već u prvome stoljeću. Uz velike napore i protivljenja, očuvala se do danas. To mnogima nije poznato. Kao mjesna Crkva, u Europsku uniju ulazimo uzdignuta čela, vedra pogleda. Donosimo ogromno duhovno blago, pravu riznicu. Od ranokršćanskih mučenika iz Salone, Sirmiuma, Siscie i drugih krajeva, ovdje poglavito mislim na nepregledno mnoštvo mučenika iz našega naroda. Mi sami toga trebamo biti još svjesniji. Naše europske sugrađane valja upoznati s mnoštvom divnih primjera svjedoka vjere, mučenika iz naše Crkve, našega naroda. Exempla trahunt! – Primjeri privlače. Ovdje poglavito mislim na mučenike komunističkog sustava, teškog totalitarističkoga zlosilja koje je u našoj Domovini, nakon II. svjetskoga rata pokušalo kroz strukture vlasti i odgoja, nametnuti materijalistički pogled na svijet. Svaki oblik vjerovanja tumačio se kao alijenacija, otuđenje čovjeka, opium za narod. Katolička Crkva u hrvatskome narodu spremno je odgovorila snažnom vjerom u Krista Spasitelja i Otkupitelja i vjernošću Petrovoj stolici sve do prolijevanja krvi. Kristovo evanđelje je čvrsto uporište i program našega djelovanja. Mučenička krv nekoliko stotina hrvatskih biskupa, svećenika, redovnika, redovnica, vjernika laika obvezuje nas da im spomen očuvamo u vjerničkoj kršćanskoj zajednici naših europskih sugrađana. To je kulturno civilizacijsko djelo. A kao kršćani i vjernici imamo obvezu učiniti sve što je u našoj moći da se mnogi od njih uzdignu na svijećnjak, čast oltara, da njihova svijetlost svijetli pred ljudima, da se vide njihova dobra djela te da svi više i bolje po njihovu primjeru slavimo Oca našega koji je na nebesima.

Što ova beatifikacija znači za Hrvate u Istri?
Mons. Bogdan: Istra je zemlja susreta kulturâ, narodâ, svjetovâ, svjetonazorâ, jezikâ. Bila je to kroz duga stoljeća od rimskih vremena. To je i danas. Koliko li se je samo političkih utjecaja i gospodara izmijenilo na ovome prostoru? Hrvatska prisutnost u Istri je kroz stoljeća do danas najsnažnija. Novi blaženik, svećenik Miroslav Bulešić, mučenik, po rodu i govoru Hrvat, baština je cijele Crkve. I ove godine sam se osvjedočio, koliko Papinsko francusko sjemenište i Papinsko lombardijsko sjemenište u Rimu s oduševljenjem govore o Bulešiću kao svome bivšem pitomcu, budući da je on kao rimski student boravio u tim sjemeništima. Blaženici i sveci trajni su zagovornici pred Bogom zemaljske putujuće Crkve. U novome blaženiku Bulešiću imamo još jednoga zagovornika pred Božjim licem.
Sasvim je razumljivo da hrvatski katolici u Istri Bulešića, posebice, osjećaju svojim. On je naše gore list. U njegovome liku i djelu sažete su težnje i želje, nade i tjeskobe, hrvatskih katolika u Istri kroz stoljeća. Istarski katolici se identificiraju s njime. On je jednostavno primjer i poticaj za nasljedovanje.




Podijelite





O nama Raspored programa Pišite nam Proizvodnja RV Linkovi Drugi jezici Vatikanska pocetna stranica Grad Vatikan Liturgijska slavlja s Papom
Sva su autorska prava na ovoj stranici pridržana ©. Administrator / Bodovi / Zakonski uvjeti / Oglašavanje