Pocetna stranicaRadio Vatikan
Radio Vatikan   
Drugi jezici  

     Početna stranica > Crkva >  2013-08-21 17:38:58
A+ A- Ispiši ovu stranicu



Razgovor s monsinjorom Jurom Bogdanom o skorom blaženiku Miroslavu Bulešicu



RealAudioMP3 RADIO VATIKAN: U životopisu sluge Božjega Miroslava Bulešića, svećenika, neumornog i neustrašivog propovjednika Evanđelja, dušobrižnika, karitativnog djelatnika, odgojitelja mladeži, posebice se ističe naslov kršćanskog mučenika. Što Crkva uči o mučeništvu. Tko je kršćanski mučenik?
JURE BOGDAN: Drugi Vatikanski Sabor u Lumen Gentium artikulira vjeru Crkve o mučeništvu ovim riječima: „Budući da je Isus, Sin Božji, svoju ljubav očitovao tako da je za nas položio svoj život, nitko nema veće ljubavi od onoga koji polaže svoj život za Isusa i za svoju braću (usp. 1 Iv 3, 16; Iv15,13). Stoga su neki kršćani već od prvih vremena bili pozivani, na davanje toga najvećeg svjedočenja ljubavi pred svima, a osobito pred progoniteljima. Mučeništvo, dakle, kojim se učenik USLIČNJUJE Učitelju, koji je slobodno prihvatio smrt za spas svijeta, i njemu se u prolijevanju krvi SUOBLIČUJE, CRKVA smatra iznimnim darom i vrhovnim dokazom ljubavi. Iako je to dano samo malobrojnima, ipak svi moraju biti spremni ispovjediti Krista pred ljudima te ga na križnome putu nasljedovati usred progonstava koja Crkvi nikada neće nedostajati“ (LG 41,3).
Katekizam Katoličke Crkve će to sažeto izreći: „Mučeništvo je vrhovno svjedočanstvo dano za istinu vjere; označuje svjedočanstvo koje ide do smrti. Mučenik daje svjedočanstvo za Krista umrlog i uskrsloga, s kojim je sjedinjen ljubavlju. On podnosi smrt činom jakosti“. (KKC br. 2473).
U progonstvu, trpljenju i umiranju mučenik ljubi. On oprašta progoniteljima. U njega nema trunka mržnje prema protivnicima Isusova križa. On za njih moli. Želi ih zagrliti Kristovom otkupiteljskom ljubavlju. U progonitelju vidi Božje stvorenje koje ima besmrtnu dušu, koju treba privesti u luku spasenja. Mučeništvo je povlastica koju Bog daje izabranim dušama. U poslanici Rimljanima ranokršćanski mučenik SV. IGNACIJE ANTIOHIJSKI piše: „Pustite mi da postanem hranom zvijeri. Po njima bit će mi dano da prispijem Bogu'“.
RADIO VATIKAN: Može li se iz Bulešićevih bilježaka zaključiti da je i sâm naslućivao mučeništvo i kako se na to spremao?
JURE BOGDAN: U prouci života kršćanskih mučenika uočavamo da je mučeništvo logički slijed intenzivnog duhovnog života, povezanosti duše s Bogom. Ono nije i ne može biti slučajno. Sluga Božji Miroslav Bulešić je bio svijestan da bi i sâm mogao postati mučenikom. To je vrlo jasno zapisao, više puta. Društveno ozračje u kojem je djelovao kao svećenik tome je pogodovalo. Crkva je bila kamen smutnje za mnoge. Poznat je citat – iz govora zagrebačkoga nadbiskupa ALOJZIJA STEPINCA svećeničkim ređenicima na kraju II. svjetskoga rata, kad im jasno kaže da ih šalje „u krvavu kupelj“.
Mladomisnik župnik Bulešić je činio sve što je mogao da olakša patnje i tjeskobe što su pogađale njegove župljane. Često je dolazio u Poreč u biskupski ordinarijat s popisom odvedenih ljudi od Nijemaca i Talijana, molio biskupa da za njih posreduje. Tako je mnoge spasio od sigurne smrti. Partizani su don Miroslava optuživali da surađuje s Nijemcima i odvraća mlade, posebno djevojke, da ne ulaze u njihove redove. Upućivali su mu teške prijetnje pa i smrću. O tom strašnome stanju zapisao je u svome dnevniku 22. ožujka 1944: «Bože moj, što se tu događa. Kako je velika Tvoja pravednost, a neizmjerno Tvoje milosrđe. Vidiš moju zapuštenu župu. Neka ne dođe na nju Tvoja prestroga kazna.... A mene, Bože, ako je Tvoja volja, prištedi da budem u Tvojim rukama oruđe da se širi Tvoja ljubav i nauka. AKO ME HOĆEŠ K SEBI, EVO ME PRIPRAVNA. Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado. UZ TVOJU MILOST I AKO ME TI UČINIŠ DOSTOJNIM, NE BOJIM SE MUČENIŠTVA, VEĆ GA ŽUDIM. Neka bude volja Tvoja. Daj da ne smalakšem nipošto. Da ne skrenem krivim putem. Daj mi srčanost da Tebe naviještam tužnom mi i trpećem narodu.... AKO BI TO MORAO BITI MOJ ZADNJI SPIS: SVIMA PITAM OPROŠTENJE I SVIMA OPRAŠTAM. ŽELIM UMRIJETI SAMO ZA SLAVU BOŽJU I SPASENJE DUŠE MOJE I MOJIH VJERNIKA.... Blagoslovi, Bože, sve Tvoje ovčice, koje si meni nedostojnom izručio i daj da među njima zavlada dobrota, sloga, bratska ljubav osnovana na temelju Boga».
RADIO VATIKAN: Iz Bulešićevih se bilježaka vjerojatno dadu naslutiti obilježja njegova ljudskog, kršćanskog i svećeničkog lika, posebice njegove svijesti o uzvišenosti svećeničkoga poziva i pastoralne odgovornosti. Možete li i o tome nešto kazati?
JURE BOGDAN: Kao i drugi svećenici tako i on, bio je izložen prijetnjama i klevetama svih vrsta. O tome je javno progovorio na Božić 1944: «Ničega se ne bojim, jer znam da činim u svemu svoju dužnost, i miran sam pred Bogom i pred ljudima. Ja, znajte, da ću se držati uvijek vjere, svojeg poštenja, koje neću prodati za nikakvu zemaljsku cijenu, bez straha ću svakome kazati ono što je pošteno. Prema tim ću načelima uvijek živjeti. A to su načela Kristova. Kud i kako je On išao, onuda i onako idem i ja.». Nema sumnje. Ovako govori samo čovjek čvrstoga značaja. Božji čovjek!
Kako se rat bližio kraju neprijatelji križa Kristova, bili su sve agresivniji protiv Crkve, pa tako i mladog poduzetnog župnika Bulešića. Na drugu obljetnicu svoga ređenja on je zapisao: «.... Danas kad radim za spas duša, možda mi koji put fali prave ljubavi. – Bogu na slavu neka bude moj život i na spasenje svih mojih župljana. Hoću da proslijedim u svagdanjoj žrtvi za moje stado. Bože, obrati srca i pameti mojih župljana, da oni Tebe spoznaju, slušaju i ljube. Koliko događaja, povoljnih i nepovoljnih, u tim dvjema godinama svećeništva! Od prije Božića protivnici su se digli protiv mene, smatrajući moje djelovanje u apostolatu kao neku politiku. A ja sam činio samo svoju dužnost: učio sam djecu kršćanski nauk, sve sam pozivao na kršćanski život, na svetu misu, na svete sakramente. S djecom sam napredovao puno u nauci katekizma.....“ ...“Ja sam učinio koliko sam mogao iz ljubavi za ovaj jadni mi narod. Moj Bože, opet Ti prikazujem svoj život! Neka bude Tvoja volja!».
Dva tjedna poslije, svjestan da je u životnoj opasnosti on piše svoj duhovni testament. U oporuci je poručio svojim neprijateljima: «A MOJA OSVETA JE - OPROST».
Snimanje pjesme o Bulešiću
I glazbenici pripremaju svoj doprinos proslavi beatifikacije sluge Božjega Miroslava Bulešića: ovih se dana privodi kraju snimanje pjesme koju je na tekst Antuna Milovana uglazbio istarski kantautor Bruno Krajcar.
U čast Miroslavu Bulešiću, svoje su glasove i glazbeno umijeće udružili glazbenici iz Istre, Rijeke i Zagreba: zbor Apostoli mira, Matija i Čedo Antolić, skupina Poklon, Bruno Krajcar i Sandro Bastiančić. Aranžman i produkciju potpisuje Olja Dešić (studio Maraton), a pjesma će uskoro biti predstavljena javnosti.




Podijelite





O nama Raspored programa Pišite nam Proizvodnja RV Linkovi Drugi jezici Vatikanska pocetna stranica Grad Vatikan Liturgijska slavlja s Papom
Sva su autorska prava na ovoj stranici pridržana ©. Administrator / Bodovi / Zakonski uvjeti / Oglašavanje