Pocetna stranicaRadio Vatikan
Radio Vatikan   
Drugi jezici  

     Početna stranica > Crkva >  2013-11-02 18:02:20
A+ A- Ispiši ovu stranicu



Uz misna čitanja 31. nedjelje kroz godinu razmišlja pater Mikolaj Martinjak



RealAudioMP3 Često je pitanje koje se postavlja… Da Sin čovječji dođe u današnji dan, bi li našao vjere na zemlji? Bi li našao kojeg pravednika? Bi li se čudio svemu što se u svijetu događa i kamo i kako ovo čovječanstvo ide? No sve ovo su naša ljudska promišljanja koja nam ne dozvoljavaju da vidimo veću sliku. Koja nam smeće s uma činjenicu da je sam Gospodin rekao da je došao pozvati grešnike, da zdravi ne trebaju liječnika i da je spreman ostaviti 99 ovaca, kako bi išao potražiti jednu koja je izgubljena. Ne samo to. Današnje evanđelje nam daje još jednu perspektivu koju često zaboravljamo. Isus nas zove našim imenom. Isus nas poznaje. Zna da smo slabi i grešni, zna da padamo, da smo škrti u ljubavi, da ne znamo najbolje komunicirati s drugima, da neke stvari prema drugima zadržavamo i da nismo uvijek spremni prihvatiti cijelu istinu, niti cijelu istinu izreći. Zna da smo i mi sami na putu, da rastemo, da drugima zamjeramo, da ne znamo odgovore na sva pitanja i da nismo uvijek u stanju odluke provesti do kraja. Usprkos svemu tome, Isus nam danas kaže, Ivane, Marko, Marija, Mia, Antonija, Pero..... danas mi je boraviti u tvojoj kući. Danas mi je boraviti u tvojoj obitelji. I nije me briga što će drugi na to reći i kako će te gledati, jer ja te zovem tvojim imenom i znam te.
Toliko smo često zaokupljeni drugim stvarima, toliko smo često sebični i nespremni ljubav davati drugima. Prečesto živimo u prošlosti i bojimo se pogledati u budućnost jer ne vidimo ništa drugo doli sivila. Zagledajmo se onda danas u tu našu prošlost i pogledajmo koliko je puta Gospodin kucao na naša vrata, a mi mu nismo bili spremni otvoriti jer smo se bojali što će tamo zateći?
I prošle i ove nedjelje imali smo prilike vidjeti kakvi su naši međuljudski odnosi i kako često pravimo zaključke bazirane na vlastitim iskustvima. No to nije Isusova logika, danas i svaki dan On zove tebe. Osobno, privatno, intimno. Želi ti biti prijatelj, želi ti pomoći da se ostaviš zloće i ufaš u Gospodina, kao što smo čuli da je napisano u knjizi Mudrosti.
Drugo je pitanje koje si danas trebamo postaviti. Jesam li spreman Isusa susresti u iskrenoj molitvi i dopustiti mu da me mijenja kao što je dotakao i promijenio Zakeja? Što imam za izgubiti osim grijeha koji razdire i mene i čitavu moju okolinu?
Ovih dana prisjetili smo se i svetaca i naših dragih pokojnika. Zahvalimo im i danas za sve što su za nas činili i čine. Zahvalimo im i za sve molitve koje su u naše ime dragom Bogu izgovarali. Oni su često umjesto nas bili Zakeji koji su trčali da za nas sretnu Gospodina, da ga vide, da nas same stave na smokvu kako bi i mi jednog dana mogli biti pozvani od Gospodina. To je stvarnost koju često zaboravljamo. Da su naši djedovi i bake, mame i tate, braća i sestre molili za nas. Samim time i mi smo pozvani moliti za njih, za našu djecu, unuke, braću i sestre. Za sve one koje ćemo tek sresti na našem životnom putu. No da bi mogli moliti za druge, trebamo najprije Boga pustiti u svoj život. Trebamo i mi poput Zakeja ustati i reći Gospodinu, evo, Gospodine, polovicu svoga bogatstva, svog vremena, vremena koje si mi Ti dao, dajem za druge. Za one koji te još nisu sreli, za one koji Te još nisu upoznali. Jer iako Te, Gospodine, ja još do kraja ne poznajem, sada znam da Ti mene poznaješ do kraja. Sada znam da za mene nemaš polovičnu ljubav nego upravo cijelu. Pomozi mi da ispravim nepravdu nanesenu drugima i oprostim četverostruko onima koji su povrijedili mene. Jer ljubav je tvoja veća od života i moje će Te usne slaviti.
Ne bojmo se danas primiti Gospodina u svoje srce, u svoj stan, kuću, obitelj. Ne bojmo ga se, na neki način, vratiti u svoja ognjišta, na svoja radna mjesta, na naše ulice, kvartove i zgrade. Ne bojmo se dijeliti ga drugima i s drugima. Ne bojimo se lice njegovo u drugima gledati. Jer uz sva naša previranja, uz sve naše grijehe, slabosti i propuste, kako prema Bogu tako i prema ljudima, On je taj koji nas traži i želi spasiti od naše izgubljenosti. On je taj koji nas zove našim imenom i istim će nas zauvijek zvati.




Podijelite





O nama Raspored programa Pišite nam Proizvodnja RV Linkovi Drugi jezici Vatikanska pocetna stranica Grad Vatikan Liturgijska slavlja s Papom
Sva su autorska prava na ovoj stranici pridržana ©. Administrator / Bodovi / Zakonski uvjeti / Oglašavanje