Pocetna stranicaRadio Vatikan
Radio Vatikan   
Drugi jezici  

     Početna stranica > Crkva >  2014-01-25 17:21:08
A+ A- Ispiši ovu stranicu



Uz misna čitanja 3. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Darko Rogina



RealAudioMP3 Isus ostavlja mjesto svoga djetinjstva i odrastanja Nazaret i odlazi u Kafarnaum, mjesto uz more, galilejsko područje. Ispunio je pismo po proroku Izaiji. Došao je prema proroku u pogansku zemlju u kojoj narod sjedi u tmini. Bila je to granica židovskog i poganskog svijeta. Upravo je tom narodu došao Sin Božji kao svjetlost velika, da navijesti Božje kraljevstvo, te da uputi poziv na obraćenje. No, središnja tema današnjeg evanđelja jest zapravo poziv prva četiri apostola. Bila su to braća Petar i Andrija, te Jakov i Ivan, po zanimanju ribari. Sin Božji na početku svoga javnog djelovanja dolazi u poganski galilejski kraj, koji je u židovskim očima bio izgubljen, marginaliziran i stavljen na rub, i traži prve suradnike, apostole. On dolazi sa željom da u taj kraj donese spasenje, da podigne ljude koji nepravedno žive na rubovima života. Došao je ukinuti ljudske uske poglede koji često puta postavljaju krive i nepravedne granice; došao je ukinuti „strah za granicu“ (V. Bajsić). Isus izabire, naoko malene i neugledne ljude ribare, no kako su čudesni putovi Gospodnji, isti ti ljudi će biti protagonisti njegova javnog djelovanja, njegovog naviještanja kraljevstva nebeskog, njegove proslave; muke smrti i uskrsnuća. Oni će biti stupovi Crkve, posebno one prve u Jeruzalemu. Isusov pogled dotaknuo je ribarsku dušu. Šetnja uz more zaustavila se na ribarskoj svakodnevnici. Ima nešto u toj ribarskoj duši. U burama i olujama. Naviknuti na rizike i neizvjesnosti. Miroljubivi i hrabri ljudi. U nesigurnosti vlastitog zanimanja, prihvaćaju Isusov poziv i otiskuju svoju lađu u posve novu neizvjesnost. Petar i Andrija bacaju mreže, Jakov i Ivan krpaju mreže. Vjerojatno nisu ni sanjali da bi svoj posao ribarima riba zamijenili s ribarima ljudi, da bi svoje mreže upotrijebili u hvatanju ljudi, kako bi ih privukli Bogu. Ipak, ako ćemo gledati ljudskim okom, nedostaju nam neka pitanja. Kako to da su na jedan poziv sadržan u jednoj rečenici, gotovo kao zapovijed, ti čvrsti i vrijedni muževi ostavili svoje mreže, svoj posao i krenuli za neznancem? Taj neznanac ih može prevariti. Uz to nije im dao nikakav plan nego samo službu – „ribari ljudi“. Zna li taj neznanac što znači izgubiti posao i pozvati nekoga u nesigurnost, bez plana i sigurnosti? Osim toga kuda ih može povesti u bespuća, skitati se svijetom, bez doma i ikoga svoga?“ No pitanja nema. Ali evanđelist je zapisao kao su brzo ostavili mreže i pošli za njim. Što ih je to moralo pokrenuti da su mu bez pitanja povjerovali i pošli za njim? Pokrenuo ih je neodoljiv božanski poziv pomiješan s istinskim susretom srca čovjeka i Boga. Osjetili su kako im taj neznanac vraća dostojanstvo i jamči neprolaznu sigurnost. Jednostavno u njega jedino mogu imati vjeru i povjerenje, jer on je onaj koji liječi svaku bolest i nemoć u narodu (usp. Mt 4, 23). Popularno rečeno rječnikom mladih, dogodila im se „kemija“ – između Boga i čovjeka, spoj Božjeg poziva i ljudskog zanimanja. Osjetili su da ih Bog zove, da ih treba, iskreno. Od rubnih ljudi, postali su važni i hrabri ljudi koji će nastaviti i prenositi djelo Isusa Krista. Isus se oslanja na male i neznatne ljude koji će postati veliki ljudi za velika djela, „da love srca božanskom riječi“. Nisu bili svjesni da će u trogodišnjoj školi samog Boga prepoznati Mesiju, onoga kojeg iščekuje narod toliko godina, koji dolazi u ime Gospodnje. Još manje su mogli vjerovati da će uz sve svoje ljudske slabosti i izdaju prepoznati Sina Božjega. Čitav naš život je prožet zanimanjem, pripadnosti obitelji, obavezama u krugu prijatelja ili društvu, politici ili hobiju. Malo tko može zamisliti da bi izašao iz ove situacije, odbaciti ugodu života i poći za Isusom. Povijesti svetih su primjer kako čovjek može promijeniti svoj život ako je poziv na drugačiji način života dovoljno jak. Oni su nam primjeri i to glasni primjeri da postupamo onako kako su postupali učenici Isusovi. Da bih pošao slijediti Isusa u svom životu je, često, povezano s radikalnom promjenom života, ali nije skok u ništa. To se može dogoditi iz povjerenja: On je dao svoj život za mene, prošao je zemljom čineći dobro, dao je mom životu dimenziju koju sam tražio cijelo vrijeme. Opredjeljujem se i slijedim trag, slijedit ću tragove Ljubavi raspete, hvatam se i odazivam Ribaru ljudi, Isusu Kristu, jer on je moj Put, Istina i Život.




Podijelite





O nama Raspored programa Pišite nam Proizvodnja RV Linkovi Drugi jezici Vatikanska pocetna stranica Grad Vatikan Liturgijska slavlja s Papom
Sva su autorska prava na ovoj stranici pridržana ©. Administrator / Bodovi / Zakonski uvjeti / Oglašavanje