Pocetna stranicaRadio Vatikan
Radio Vatikan   
Drugi jezici  

     Početna stranica > Crkva >  2014-07-05 18:28:59
A+ A- Ispiši ovu stranicu



Uz misna čitanja 14. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Darko Rogina



RealAudioMP3 U Evanđelju smo čuli Kristove riječi: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.“ Nije li to doista Radosna vijest? Božja ruka pomoćnica ispružena je umornom, iscrpljenom, slabom, malodušnom i malovjernom čovjeku. Bog doista ne želi da mi lutamo potišteni na ovome svijetu, nego nam želi darovati snagu, da živimo život u slobodi radosni, hrabri i postojani u skladu s njegovom voljom, unatoč brojnim životnim izazovima, nevoljama, tjeskobama, nemirima, kušnjama, razočaranjima. On želi da hodimo hrabro i ne umaramo se na njegovom putu. Ovisi o nama kako Bogu pristupamo, kako ga doživljavamo. Tako je ljudskim očima nekim ljudima Bog blizu, a nekima daleko. No, Evanđelje nam daje potpuno novu sliku Božje prisutnosti, njegovog prebivališta među nama. Krist nas poučava da je Bog uvijek prisutan. U čitavom ljudskom životu i životnoj situaciji. On nije Bog koji sve gleda kao pasivni promatrač. Božju prisutnost nam potvrđuje Isus u Evanđelju pozivom da dođem k njemu. Zar bi Bog kojemu nije stalo do čovjeka učinio gestu poziva, ohrabrenja i pomoći? Zar bi se takav, daleki i hladni Bog zauzeo za čovjeka koji je izgubljen i izmoren tegobama života? Zašto bi se utjelovio, postao čovjekom, nama u svemu jednak osim u grijehu, ponio žrtvu križa, patnje, tjeskobe, smrti i konačno pobijedio slavnim uskrsnućem sve slabosti i grijehe? Čovjeku je teško shvatiti takvog jednostavnog, bliskog i pristupačnog Boga. Čovjek razuma ne razumije srcem. Pogled srca je pogled na Boga koji je vidljiv malenima i poniznima. Oni Boga gledaju, doživljavaju, žive i u njemu nalaze radost, utjehu, snagu, jakost i hrabrost za ono najvrjednije od Boga darovano – život. Život nije prokletstvo, on je blagoslov. Maleni su, za koje Isus slavi nebeskog Oca, na njegovoj veličini jer je upravo neizmjernu Božju ljubav objavio njima, u rječniku Evanđelja oni koji ne mogu sami, koji su upućeni na Boga. To su ljudi duboke vjere da sve od Boga dolazi. Ljudi puni pouzdanja u Boga, njegovu dobrotu i očinsku brigu. Oni su ljudi savršene ljubavi kojom su spremni sebe predati Bogu i živjeti za druge. Maleni i siromašni nikoga ne ugrožavaju. Oni, iako su ljudi sa svojim slabostima nastoje živjeti pravedno i u miru s Bogom i ljudima. Nitko se kraj njih ne osjeća ugrožen ili ponižen, nikome nisu na putu. Zato im se Bog objavljuje. Isus svojom zahvalnom molitvom zahvaljuje Ocu za sve malene, ali posebno za svoje učenike, jer je njima Očeva potpora najpotrebnija, za njihovo novo djelovanje u misijama - u Crkvi. I danas Isus moli i zahvaljuje za tolike malene, jednostavne, a opet tako velike i hrabre ljude koji se oslanjaju na Očevu brigu s vjerom i potpunim predanjem. Maleni su svjesni da su bez Boga slabi i izgubljeni. Oni nemaju materijalnu sigurnost, osiguran društveni status, politički utjecaj i ugled, neku crkvenu čast. Čine se jadnima i bespomoćnima. No, imaju nešto što se očima ne može vidjeti, osim očima srca. Imaju Božju prisutnost, njegovu ljubav, snagu i mir. Imaju Boga, i ništa im potrebno više nije. Mudri i umni su često oholi, uvjereni da imaju u svome propadljivom znanju svu moć, da razumiju Boga i imaju sve odgovore. Oslanjaju se na svoje snage. Oni zapravo Boga ne razumiju i ne mogu ga prepoznati u drugim ljudima, jer ga nisu susreli i upoznali u vlastitom životu. Isus nas zove: „Dođite k meni, svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ Neizrecivo je lijep ovaj poziv. Isus zove sve! K njemu svatko ima pristup. Posebno zove: umorne i opterećene. To su svi kojima je teško: bolesni, starci i starice, ugrožene obitelji, muževi i žene, napuštena djeca i mladi, ljudi bez svojih domova, pogođeni tragedijama i nevoljama, prognanici, ožalošćeni zbog gubitka neke drage osobe, to su razočarani, bez posla, bez ljubavi, bez prijatelja! Svima njima Isus govori: „Dođite k meni!“ Uvjerava nas da je s nama, da je uz nas i da nismo sami. On ne obećava rješenje problema, nego obećava sebe, daje sebe. To je ponuda ljubavi, dar života. Isus sebe ne štedi, nego se daruje; ne pokušava zataškati probleme, ne daje obećanja koja neće ispuniti, ne daje milostinju od bogatstva koje ima, nego daruje sebe u potpunosti. Daruje svoje Srce, svoju Dušu, čitavo svoje biće. Otkriva nam tajnu svoga života. Ali, govori nam da učimo od njega, da budemo poput Oca nebeskoga. Blagi i milosrdni. To nipošto ne znači napustiti svoje stavove, otupiti svoj razum. Naprotiv svim srcem i razumom uključiti se kao Božje oruđe u prepoznavanje malenih kojih je kraljevstvo nebesko. Čovjekovo najveće breme jest život bez Boga. Isus dolazi k ljudima, postaje jedan od nas, želi nas osloboditi od bremena i umora udaljenosti od Boga. Uzeti njegov jaram znači ići Isusovim putem, imati isti cilj, a to je: prolaziti zemljom čineći dobro! To je put Duha i način na koji se širi kraljevstvo krotka i ponizna kralja. Možemo zajedno s Isusom zahvalno uskliknuti: „Slavimo te Oče neba i zemlje!“




Podijelite





O nama Raspored programa Pišite nam Proizvodnja RV Linkovi Drugi jezici Vatikanska pocetna stranica Grad Vatikan Liturgijska slavlja s Papom
Sva su autorska prava na ovoj stranici pridržana ©. Administrator / Bodovi / Zakonski uvjeti / Oglašavanje