Pocetna stranicaRadio Vatikan
Radio Vatikan   
Drugi jezici  

     Početna stranica > Crkva >  2014-08-02 18:07:26
A+ A- Ispiši ovu stranicu



Uz misna čitanja 18. nedjelje kroz godinu razmišlja pater Anto Lozuk



RealAudioMP3 Učenici Ivana Krstitelja obavijestili su Isusa o smrti svoga učitelja. Ivanova smrt bila je kobni znak za Isusa koji je upozoravao što njega uskoro čeka. Osjetio je potrebu da bude sam. Povukao se u 'pusti kraj', veli Evanđelje. Usred ljudske nesigurnosti Isus je uvijek pronalazio utočište kod Oca.
Narod ga je, međutim, uporno tražio i konačno pronašao. Isus je odmah zaboravio potrebu da bude sam. Sažalio se nad narodom i posvetio se njima. Nije ga toliko dirala ekonomska i socijalna potreba ljudi, na koje glasnogovornici svijeta danas svode sve nevolje čovječanstva; nije ga zaokupljala toliko ni njihova fizička i psihička bijeda, na koje mi svodimo sve svoje osobne brige i nastojanja. Isus gleda dublje. Iza potrebe ljudi da ga traže on prepoznaje prije svega potrebu za Bogom, glad i žeđ čovjeka za Božjom ljubavlju. No, prvo se ipak okrenuo njihovim konkretnim fizičkim i psihičkim potrebama. Liječio im je bolesti, tješio ih u njihovim žalostima, posvetio im svoje vrijeme i svoju ljubav. Tako čitav dan. Na večer ga učenici opominju: "Pusti da si potraže hranu! Gladni su i iscrpljeni, a i ti si! Otpusti narod!" A Isus odgovara: "Dajte im vi jesti!"
Isus često puta zna šokirati svoje vjernike, najviše svoje učenike, svojim zahtjevima. Mi se redovito vrlo slabo snalazimo pred njima: Kako ćemo? Što ćemo? Nema novca! Nema sredstava! Nema vremena! ... Ni apostoli se nisu snašli: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe!" No, ovdje se zaista nije ni lako snaći. Ono što Isus kani učiniti protumačit će kasnije u Ivanovu Evanđelju – razdijelit će ljudima sama sebe: "Kruh koji ću ja dati... Kruh je živi koji je sišao s neba... tijelo moje – za život svijeta!" (Iv 6,51). Kruh koji se umnaža do neizmjernih količina jest zapravo – Euharistija.
Kada su učenici priznali svoju nemoć i Isusu poklonili svoje povjerenje, on je započeo izvršavati svoje djelo. Sve se odvijalo kao nekakav obred: Započinje molitvom blagoslova. Svjestan da sve prima odozgor, Isus stupa u živi kontakt s Ocem. Tako Otac postaje prisutan u Isusu i djeluje kroz njega. Tako nastaje čudesno djelo novog stvaranja. Euharistija je uistinu otajstvo po kojemu Bog stvara novi svijet, odnosno naš stari, napukli, poderani preobražava u novi. Svećenici jesu ljudi koji su od Isusa primili ovlast da "daju mnoštvu" ono što su primili od njega, a što on neprestano prima od Oca – "Kruh živi, tijelo Kristovo – za novi život svijeta".
"I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara." Dvanaest je broj plemena Izraelovih. Od Isusova Kruha može se nasititi ne samo tu prisutno mnoštvo nego i čitav Izrael. Kod drugog čudesnog umnažanja kruha prisutno je četiri tisuće ljudi pridošlih iz okolnih poganskih krajeva. Njih je Isus nasitio sa sedam kruhova, a poslije su ostacima napunili sedam košara. Broj sedam označava puninu: sve narode, sve ljude. Isus je Kruh od kojega se može nasititi čitav svijet: i Židovi i pogani, i Istok i Zapad.




Podijelite





O nama Raspored programa Pišite nam Proizvodnja RV Linkovi Drugi jezici Vatikanska pocetna stranica Grad Vatikan Liturgijska slavlja s Papom
Sva su autorska prava na ovoj stranici pridržana ©. Administrator / Bodovi / Zakonski uvjeti / Oglašavanje