Pocetna stranicaRadio Vatikan
Radio Vatikan   
Drugi jezici  

     Početna stranica > Crkva >  2014-08-23 18:07:25
A+ A- Ispiši ovu stranicu



Uz misna čitanja 21. nedjelje kroz godinu razmišlja pater Anto Lozuk



RealAudioMP3 Postoje ljudi koje odabire sam Bog i kojima daje ključeve svoje kuće. O takvim ljudima govore današnja liturgijska čitanja. Izaija spominje čak dvojicu. Prvi jest Šibna, upravitelj dvora, koji je izigrao Božje povjerenje i kojega Bog odbacuje; drugi jest Elijakim, sin Hilkijin, kojemu nakon Šibne ukazuje svoje povjerenje i povjerava ključ Davidove kuće. Evanđelje govori o Šimunu, Joninu sinu, koji će postati Petar i posjednik ključeva Kraljevstva nebeskoga. I Elijakim i Petar, svaki na svoj način, dobivaju božanske ovlasti i postaju Božji zastupnici na zemlji.
Mi dobro poznajemo riječ 'zastupnik'. Imamo zastupnike koji sjede u Saboru. To su ugledni ljudi koje smo odabrali i ovlastili da zastupaju naše interese. Činjenica je, međutim, da je rijetko koja kategorija ljudi toliko izložena kritici kao naši saborski zastupnici. Plaće su im dobre (predobre), a dobivamo dojam da rade malo i, ako već zastupaju nečije interese, onda su to samo njihovi osobni... Postoje, na žalost, zastupnici koji poput nedostojnog upravitelja Šibne obezvređuju i izdaju svoje poslanje.
Biti zastupnik jest nešto veliko. Veličina zastupništva, međutim, ne sastoji se u časti, velikoj plaći i odgovornoj zadaći nego u zadaći da zastupa onoga koji ga je ovlastio. Latinski izraz 're-presentare' (učiniti prisutnim) to najbolje izražava. Zastupnik treba učiniti prisutnim onoga koga zastupa. Temeljna pretpostavka za to jest nesebičnost. Samo nesebičan čovjek može zastupati interese drugoga. Egoističan čovjek uvijek zastupa samoga sebe. A temeljna oznaka autentičnog zastupnika jest transparentnost. U zastupniku ljudi trebaju prepoznati onoga koga taj čovjek zastupa. Zastupnik se pri tome treba izgubiti, nestati. Onaj koji nameće sebe, zastire onoga koji mu je dao ovlast. Božji zastupnik, koji nameće sebe, zastire Boga.
Evanđelje dosta detaljno opisuje kako je Petar došao do ove časti. U Cezareji Filipovoj postavljeni su kriteriji po kojima Bog dijeli čast i odgovornost zastupništva. U središtu se nalazi pitanje: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" - Onaj koji želi biti Božji zastupnik na zemlji, mora se prije svega suočiti s pitanjem: Tko je za tebe Isus Krist? Izraelski narod, suočen s tim pitanjem, pružio je neke odgovore: Ivan Krstitelj, Ilija, prorok; farizeji i narodni vođe dali su svoje odgovore: varalica, smutljivac, bogohulnik. Petar u ime apostola odgovara: "Ti si Krist – Pomazanik, Sin živoga Boga!"
Odgovore naroda nadahnula je ljudska prosudba; farizejske odgovore nadahnula je zloba i zavist; Petrov odgovor nadahnula je vjera. A ta Petrova vjera je nešto čudesnoga. Bio je čovjek poput nas, čak možda ispod naše razine: lakomislen, brzoplet, nepouzdan, primitivan, nasilan. Griješio je teško i sramotno pa gorko plakao, bježao pa se vraćao, padao pa se dizao. I takvoga Petra vjera na koncu uzdiže do gotovo božanskih visina. To je vjera koja u najcrnjim trenucima ispovijeda: "Komu ćemo od tebe, Gospodine, ti imaš riječi života vječnoga!" To je vjera koja u krajnjem poniženju ponavljala: "Ti znaš, Gospodine, da te volim! Ti znaš da te volim! Ti znaš sve, ti znaš da te volim!" U Petrovoj vjeri krije se formula po kojoj sebični čovjek postaje nesebičan, mutni transparentan, nepouzdani pouzdan, grešni svet. Petrova vjera jest formula po kojoj slabo i grešno stvorenje, kakav je čovjek, postaje kadar zastupati Boga.




Podijelite





O nama Raspored programa Pišite nam Proizvodnja RV Linkovi Drugi jezici Vatikanska pocetna stranica Grad Vatikan Liturgijska slavlja s Papom
Sva su autorska prava na ovoj stranici pridržana ©. Administrator / Bodovi / Zakonski uvjeti / Oglašavanje