Četvrta korizmena propovijed oca Canatalamesse

Euharistija i povratak stvorenja Bogu, tema je o kojoj je otac Raniero Cantalamessa govorio u četvrtoj korizmenoj propovijedi za Rimsku kuriju, koju je u petak održao u kapeli Redemptoris Mater u Vatikanu. U središtu razmišljanja bila je posljednja kitica euharistijskoga himna 'Klanjam Ti se smjerno', koji je nadahnuo cijeli niz korizmenih propovijedi papinskoga propovjednika.

Euharistija je najsvet iji, i istovremeno najsvjetovniji sakrament, koji sažima i ujedinjuje svaku stvar, te međusobno pomiruje materiju i duh, prirodu i milost, sveto i svjetovno – napomenuo je o. Cantalamessa, a potom se zadržao na eshatološkoj dimenziji koja Euharistiju prati od njezinoga ustanovljenja, kao nagovijest konačne kraljevske gozbe. Sâm način na koji je Isus nazočan u sakramentu, rađa u srcu iščekivanje i želju za još nečim. Ali, Euharistija se ne ograničava samo na pobuđivanje želje za budućom slavom, nego je ona i njezino jamstvo, poput mane, hrane za one koji su na putu prema obećanoj zemlji. Sakrament je taj koji nama, hodočasnicima na Zemlji otkriva kršćanski smisao života, i dopušta nam kušati, već sada, prve plodove vječnoga života – kazao je o. Cantalamessa.

Euharistija je poput otvorenoga prozora kroz koji budući svijet upada u sadašnjost, vječnost ulazi u vrijeme, a stvorenja započinju svoj povratak Bogu. Čitavo ljudsko djelovanje i samo stvaranje, vraćaju se Bogu zahvaljujući Euharistiji – primijetio je o. Cantalamessa. U kruhu i vinu, plodovima zemlje i rada čovječjega, nalazi se sama tvar – sunce, zemlja, voda – koja se na oltaru prikazuje Bogu, i dostiže svoj krajnji cilj, a to je objavljivanje Stvoriteljeve slave. Po kruh u i vinu – objasnio je na koncu o. Cantalamessa – na oltar stiže također ljudski rad, a preko toga Euharistija proširuje svoje djelovanja ne cijeli svemir. Nema ničega što u Euharistiji ne pronalazi odjek. U njoj se sabire i prinosi Bogu sva bol, ali i sva radost čovječanstva – kazao je na koncu o. Cantalamessa.