Sveti Otac će proglasiti tri nova poljska blaženika

U nedjelju, 19. lipnja, Crkvu u Poljskoj obogatit će tri nova blaženika. Kardinal Józef Glemp, tijekom svečane svete Mise, pročitat će Apostolsko pismo koje će označiti obred beatifikacije slugu Božjih Ladislaa Findysza, Bronislaa Markiewicza i Ignacija Klopotowskoga. Vijest o beatifikacijama u Poljskoj primljena je s velikom radošću i zahvalnošću papi Benediktu XVI. – kazao je u razgovoru za Radio Vatikan nadbiskup Edward Nowak, tajnik Zbora za proglašenje svetih. Ove je beatifikacije papa Ivan Pavao II. predvidio za nedjelju 24. travnja, ali je Gospodin odredio drugačije. Bilo je to razdoblje posebne žalosti zbog preminuća Ivana Pavla II., ali i osjećaja prihvaćanja volje Gospodinove – kazao je nadalje nadbiskup napominjući kako je, u međuvremenu, činjenica da se život Crkve nastavio novom snagom, dovela do zadovoljstva i radosti.
Osvrnuvši se na likove slugu Božjih, nadbiskup je posebice istaknuo euharistijski vidik njihove duhovnosti, te dodao kako ih ova godina posvećena Euharistiji čini vrlo aktualnima. Ladislao Findysz bio je svećenik, moglo bi se reći, na prvoj crti – kazao je nadbiskup Nowak. Svoju je službu obavljao u razdoblju žestokih sukoba u poznatoj "dolini smrti", na poljsko-slovačkoj granici, a potom i u vrijeme staljinizma i komunizma. Bio je prije svega dobar pastir, posebno revan u svećeničkoj službi, a posebice prema svojim vjernicima, kao i svima koji su mu se utjecali. A takvih je bilo doista bezbroj. Mislim tu na Židove, kojih je bilo mnogo, zatim na Rome, te grkokatoličke obitelji – takozvane Łemki, koje su u nemilosrdnome progonu komunističkih vlasti bile protjerivane iz svojih domova – kazao je nadalje nadbiskup. Bio je župnik i vanjski namjesnik, autoritet i oslonac za sve svećenike i stanovnike, uključujući i lokalne vlasti. Bio je optužen za kršenje državnih zakona o snošljivosti u razdoblju komunizma, zbog toga što je poticao na snažniji vjerski život, posebice u obiteljima i u nesređenim bračnim situacijama. Procesuiran je i osuđen na dvije i pol godine zatvora, gdje se s njime nečovječno postupalo, između ostaloga i kako bi se zastrašilo druge svećenike. U zatvoru nije mogao imati liječničku skrb koju je zahtijevala bolest od koje je bolovao, te je slijedom toga, nakon teških muka podnesenih na uzoran način i praštajući, preminuo kao pravi Kristov mučenik. Njegova se svetost sastoji u krajnjoj vjernosti životu Kristovoga svećenika te ulozi moralnoga i kršćanskoga vođe vjernikâ, pa i po cijenu života. Bio je svećenik-heroj. Molitva, duhovni život i obveze župnika, bili su mu na prvome mjestu, u ono tako mračno vrijeme na svakome području političkoga, društvenoga i religijskoga života. Upravo je u vrijeme komunističkoga režima dao veličanstveno svjedočanstvo svojega svećeništva – istaknuo je između ostaloga nadbiskup te napomenuo kako ovaj sluga Božji današnjoj Poljskoj ostavlja poruku duboke vjernosti moralnim kršćanskim vrednotama, i to bez kompromisa, koja u ovo naše vrijeme bogato riječima i konsumizmom, predstavlja vrlo snažnu i djelotvornu poruku.
Otac Bronislao Markiewicz, rođen je 13. srpnja 1842. godine u Pruchniku, u Poljskoj - kazao je nadbiskup Nowak, predstavljajući drugoga slugu Božjega koji će 19. lipnja biti uzdignut na čast oltara. Nakon 18 godina revne i plodonosne pastoralne službe u svojoj biskupiji, 1885. je ušao u Kongregaciju otaca salezijanaca, u kojoj je bio učenik svetoga Ivana Boska. Godine 1897. utemeljio je mušku i žensku granu Kongregacije svetoga Mihaela Arkanđela. Nakon vrlo aktivnoga i svetoga života preminuo je 29. siječnja 1912. godine. Njegova je vjera bila nepokolebljiva i u temelju je djela koje je on započeo, kao i u temelju njegove svetosti – kazao je nadbiskup te napomenuo kako se sve to može sažeti u sljedeće riječi budućega blaženika: "Neću učiniti nijedan korak bez točno određene namjere. Moja je namjera, i cilj, ljubiti, klanjati se Bogu i služiti mu, jer me On na to pozvao". Otac Markiewicz je živio u teškim trenutcima za Poljsku, kada ona nije bila slobodna, a oni koju su ju zaposjeli pokušali su satrti i srca ljudi. On se, sa svojim neizmjernim pouzdanjem u Boga, posvetio žurnoj zadaći odgoja djece i mladih, posebice onih siromašnih, napuštenih i siročadi. Upravo je posljednjima posvetio cijeli svoj svećenički život. Bio je uvjeren kako samo odgoj temeljen na kršćanskim načelima može zajamčiti narodu sigurnu i mirnu budućnost. Govoreći potom o poruci koju otac Markiewicz ostavlja današnjim kršćanima, nadbiskup je istaknuo njegovo divljenje Božjoj veličini, dobroti i ljubavi, kao i odluku da u svakoj sredini ljudskoga života uvijek traži Njegovu volju. Ističući na posljetku riječi oca Markiewicza, koje je često ponavljao: "Umjerenost i rad", nadbiskup je objasnio kako one kršćaninu pokazuju konkretan put za njegov život – vladanje samim sobom, vlastitim nagonima i samoljubljem, te rad usmjeren na tri pravca: manualni, intelektualni i duhovni.
Don Ignacije Klopotowski, rođen je 20. srpnja 1866. godine u mjestu Korzeniòwka, u Poljskoj. Odgojen u vrlo religioznoj i patriotskoj sredini, tijekom cijeloga je života ostao vjeran vrednotama primljenima u obitelji, a posebice Bogu i domovini – kazao je nadbiskup Nowak, govoreći o trećemu sluzi Božjemu koji će 19. lipnja biti uzdignut na čast oltara. Nakon svećeničkoga ređenja, 1891. godine, obavljao je razne pastoralne službe, među kojima i službu župskoga vikara i profesora na biskupijskome sjemeništu, gdje je ostao sve do preseljenja iz Lublina u Varšavu, 1908. godine. Tu je osnovao tiskaru, a 1920. godine, uz suglasnost apostolskoga nuncija Achillea Rattija, budućega pape Pija XI., utemeljio je Kongregaciju sestara Blažene Djevice Marije iz Loreta. Preminuo je 7. rujna 1931. godine u Varšavi. U svojemu se svećeničkome djelovanju isticao po velikoj ljubavi prema siromašnima, djeci bez roditelja i nezaposlenima. Zalagao se u socijalno-karitativnim i književno-publicističkim aktivnostima. Ono što je zarađivao u izdavačkoj djelatnosti, potrošio bi za potrebite, kako bi zajamčio neprekidno djelovanje karitativnih djelâ koja je utemeljio. U Lublinu je utemeljio Kuću rada, koja je imala školu za pokretanje zanata, a skrbio se i o djevojkama koje su se bavile prostitucijom. Utemeljio je također domove za siročad i starije osobe, ali najsnažnije obilježje njegovoga djelovanja bio je apostolat putem medija – kazao je nadbiskup Edward Nowak.