Nogomet u izvjesnome smislu nadilazi svakidašnji život

(13. lipnja 2006. – RV) Na svjetskome nogometnom prvenstvu u Njemačkoj okušale su se momčadi sa svih pet kontinenata. Kao i uvijek u sličnim događajima nije riječ samo o strasti za šport popularan od Amazonije do Mongolije; natjecanje na terenu dviju momčadi neizbježno postaje odraz geografskoga, kulturnoga i političkoga sučeljavanja. Crkva je oduvijek pokazivala zanimanje za vrednote športa, posebice nogometa. Tri dana nakon početka svjetskoga prvenstva 1978. godine u Argentini, ondašnji nadbiskup Münchena i Freisinga, kardinal Joseph Ratzinger, za Bavarski radio je iznio vlastito mišljenje o nogometu kao zajedničkoj strasti. Tada je između ostaloga kazao kako je nogomet postao globalni događaj, koji povezuje osobe cijeloga svijeta, ujedinjujući ih u istim osjećajima nade, straha, strasti i radosti. Gotovo ni jedan događaj na zemlji ne uspijeva postići isti učinak. To pokazuje da nogomet dotiče veoma dubok, naslijeđen osjećaj osobe. Postavlja se pitanje zašto ta igra ima tako velik utjecaj. Pesimist će odgovoriti da se isto događalo u antičkom Rimu, kad su mase tražile kruha i igara (…).Nogomet u izvjesnome smislu nadilazi svakidašnji život. Ali, čak posjeduje jednu drugu značajku, poglavito za dijete: to je vježba za život; simbolično predstavlja život u pretpremijeri, u verziji slobodnijih shema. Igra poučava kako se svladavati, pružajući mogućnost pobjede i primanja slobode. Kao društvena igra, priprema čovjeka za pravilan suživot. Nogomet ujedinjuje pomoću zajedničkoga cilja. (…) Igra je kao život. Ako dublje razmislimo, pojava nogometne zanesenosti mogla bi nam pružiti više od jednostavne zabave – tada je kazao sadašnji Papa.