Hirošima u živome sjećanju svijeta

Sjećati se prošlosti znači zauzimati se za budućnost: prije 61 godinu na Hirošimu je bačena prva atomska bomba, a 25 godina je prošlo od nezaboravnoga posjeta pape Ivana Pavla II. gradu-simbolu nuklearnoga holokausta. Nikad ne treba zaboraviti dan kada je čovječanstvo otkrilo da se samo može uništiti. Hirošimu je 6. kolovoza 1945. godine uništila američka atomska bomba, a 80 tisuća ljudi je u nekoliko sekunda pretvorila u prah. Tragedija se tri dana poslije ponovila atomskim napadom na grad Nagasaki, kojim je svršio najkrvaviji rat u povijesti čovječanstva. Kada je papa Ivan Pavao II. prije 25 godina posjetio Hirošimu, uputio je nezaboravni apel za mir.
Nikada više Hirošime, nikada više! Taj je krik do sada bezbroj puta ponovljen na svakom zemaljskom uglu. Pa ipak, utrka u atomskome naoružavanju nije zaustavljena. U svojoj poruci za 39. svjetski dan mira, koji je obilježen 31. siječnja, papa Benedikt XVI. upozorio je kako u atomskome ratu „ne bi bilo pobjednika, nego samo žrtve“. Stoga je potaknuo vlade koje raspolažu nuklearnim oružjem i one koje ga namjeravaju pribaviti da „jasnim i čvrstim odlukama“ okrećući se prema postupnom i dogovornom nuklearnom razoružanju“ promjene smjer. Te nas riječi podsjećaju na brižljivi apel pape Ivana Pavla II., koji je kao hodočasnik mira išao u Hirošimu. Rat je čovječje djelo. Rat je uništavanje ljudskoga života. Rat je smrt – tim se riječima na japanskome jeziku Ivan Pavao II. obratio Japancima i cijelome svijetu. Bio je to snažan apel koji je još više dobio na snazi jer je izgovoren u Parku mira, gdje se uzdiže kostur kupole, simbola nuklearnoga holokausta. Pamtiti prošlost znači zauzimati se za budućnost – kazao je tada Ivan Pavao II. Sjećanje na Hirošimu jest zaziranje od nuklearnoga rata. Sjećanje na Hirošimu jest zauzimanje za budućnost – kazao je. Potom je potvrdio kako rat nije neizbježan i nezamjenjiv, te istaknuo da čovječanstvo nije određeno za samouništenje budući da ideološke razlike, težnje i zahtjevi mogu, i trebaju biti izglađeni i riješeni sredstvima koja nisu rat i nasilje. Ivan Pavao II. je potom želio susresti znanstvenu zajednicu i predstavnike sveučilišta Ujedinjenih naroda u Hirošimi. To je prigoda – kako je pojasnio – za zajedničko razmišljanje o „moralnoj krizi koju je prouzročila eksplozija prve atomske bombe“. Naša budućnost na ovome planetu, izložena opasnosti nuklearnoga uništenja, ovisi samo o jednom čimbeniku: čovječanstvo treba izvršiti moralni zaokret. Papa je pozvao sve muškarce i žene dobre volje na opću mobilizaciju za mir. Čovječanstvo je pozvano napraviti još jedan korak naprijed, korak prema uljudbi i mudrosti – kazao je tada Ivan Pavao II.