(04. veljače 2007. – RV) Francuska je po natalitetu europski prvak u 2006.
godini, s prosjekom dvoje djece po ženi, već nadmašuje Irsku i daleko je ispred Italije
i Španjolske, čiji je prosjek jedno i pol dijete. U zemljama Istočne Europe također
je opao natalitet. Osvrnuvši se na stanje u Francuskoj u razgovoru za našu radio postaju
France Prioux, demografkinja u Nacionalnom zavodu u Parizu, kazala je kako natalitet
raste u onim zemljama gdje nema nespojivosti između materinstva i posla. Francuska
obiteljska politika je osamdesetih godina učinila kvalitativni skok: postoji financijska
potpora za odgoj djece. Ako nema mjesto u vrtićima i jaslicama, ili ako netko ne želi
takvu potporu, dijete može povjeriti majčinskoj pomoćnici. U tom slučaju država mjesečno
pridonosi za čuvanje djeteta, a od obiteljskog poreza odbija obiteljske troškove –
kazala je Prioux. Govoreći o natalitetu u Europskoj uniji Riccardo Cascioli, predsjednik
Centra za proučavanje i razvoj stanovništva, kazao je kako su skandinavske zemlje
osmislile politiku sličnu francuskoj obiteljskoj politici. To je činjenica, ali je
također poznato kako u tim zemljama kasni prvo materinstvo, a smanjenje ženske populacije
u plodonosnoj dobi moglo bi opovrgnuti tu činjenicu. Natalitet je u zemljama Istočne
Europe opao zbog nastale gospodarske krize nakon pada komunizma. Gospodarstvo tih
zemalja je proživljavalo tešku krizu; nesigurna budućnost u tome je odigrala važnu
ulogu, a vlada se nisu zanimale za taj problem – istaknuo je Cascioli. Osvrnuvši
se na natalitet u tradicionalno katoličkim zemljama: Italiji, Španjolskoj, Portugalu,
također se može reći za Poljsku i Irsku, koje su sve do sedamdesetih godina prošloga
stoljeća imale visoku stopu nataliteta, kad je naglo pala ispod europskoga prosjeka.
To su prouzrokovali čimbenici koji se uglavnom odnose na brzo napredovanje sekularizacije,
dakle, na pad vjerske prakse, i poglavito na udaljavanje vjernika od moralnoga crkvenog
nauka. Kontracepcija, rastava brakova, pobačaj su prvi pokazatelji te tendencije.
Potom ne treba zaboraviti kako su katoličke institucije obitelji i djeci jamčile veoma
važnu mrežu usluga, koja je nestala zbog nedostatka redovničkih zvanja, poglavito
ženskih. Prisjetimo se da je 70% jaslica i vrtića do šezdesetih godina bilo u rukama
časnih sestara. Veliki su problemi za obitelj nastali nestankom te mreže. U katoličkim
su zemljama obitelji stvorile veoma važnu mrežu koja je nadomještala državnu prazninu.
A budući da su čak nestale vrednote povezane s obitelji, na državnoj se razini stvorila
praznina koja je negativno utjecala na natalitet – istaknuo je Cascioli. Govoreći
o stanju u Italiji Paola Soave, dopredsjednica Foruma obiteljskih udruga, kazala je
kako je prvi čimbenik taj što žena svoje ostvarenje poistovjećuje s dobrim poslom,
ako ne i s karijerom. S druge pak strane istina je da oba roditelja moraju raditi,
jer ne bi bilo dovoljno za život. Društveno-politički vidik je sve više ovisan o nesigurnome
poslu, rješavanju stambenoga pitanja, te pretpostavkama potrebnima za osnivanje obitelji,
odnosno prihvaćanje odgovornosti. U Italiji su teškoće u kulturi koja ne želi prihvatiti
odgovornost. Danas postoji različito shvaćanje vlastitoga ostvarenja. Žena živi u
društvu koje u odgovornosti, poglavito obiteljskoj odgovornosti, više ne vidi posebno
pozitivan uzor, a to se vidi po tome što Država ne podupire mlade kako bi osnovali
obitelj, nego želi činjenične parove izjednačiti s obitelji, a to ometa izbor obiteljske
odgovornosti. U konačnici možemo reći da naše društvo više od ulaganja u budućnost
želi potrošiti sadašnjost. Na upit kako prevladati ovo stanje, kazala je kako je potreban
veliki kulturni zaokret; predložiti pomoću obavijesnih sredstava, učiniti vidljivom
pozitivnost obitelji, očeva i majki, te šutljive većine normalnih obitelji s djecom,
koja se žrtvuje za svoju djecu, koja ulaže u budućnost. Također je potrebna politika
za obitelj, politika potpore i promidžbe, stambena politika u korist mladih bračnih
parova, porezna politika koja će priznati troškove odgoja, politika usluga, te politika
koja neće od rada stvarati idol, koji u konačnici ruši obitelj, nego izvor koji omogućuje
stvaranje obitelji – zaključila je Paola Soave.