Papa Benedikt XVI. je prije podne primio u audijenciju mladež Katoličke akcije na
čelu s njihovim predsjednikom profesorom Alicijem i duhovnim asistentom biskupom Sigalinijem.
Zahvalivši mladima na njihovim molitvama, pozdravio je sve nazočne i zamolio ih da
njegov pozdrav prenesu cijeloj obitelji Katoličke Akcije, potom je govorio o djevojčici
Antoniji Meo, zvanoj Nennolina. Prije tri dana potpisao sam dekret o priznavanju njezinih
herojskih kreposti, nadam se da će se proces za njezinu beatifikaciju brzo završiti.
Svijetlog li uzora koji je ostavila vaša vršnjakinja – uskliknuo je Benedikt XVI.
Nennolina, rimska djevojčica, u svome je kratkom životu – živjela je šest i pol
godina – očitovala vjeru, nadu, posebnu ljubavi i druge kršćanske kreposti. Premda
je bila krhka, dala je čvrsto i obilato svjedočanstvo Evanđelju, a u rimskoj biskupijskoj
zajednici ostavila je neizbrisiv biljeg. Pripadala je Katoličkoj akciji i danas bi
bila njezin član! Stoga ju možete smatrati svojom prijateljicom, uzorom nasljedovanja.
Njezin život, koliko jednostavan toliko važan, dokazuje da je svetost za sve uzraste:
djecu, mlade, odrasle i stare. Svako životno razdoblje prikladno je za odluku da se
ozbiljno ljubi Isusa i da ga se nasljeduje. Nennolina je u malo godina dosegnula vrh
savršenstva, a svi smo pozvani popeti se na taj vrh. Ona je brzo prošla „autocestu“
koja vodi do Isusa. A kao što ste sami rekli, Isus je „cesta“ koja vodi do Oca, u
Raj, u našu i njegovu konačnu kuću. Vi znate da Antonija sada živi u Bogu, i s Neba
vas prati: osjećajte njezinu nazočnost među vama i vašim skupinama. Upoznajte je i
slijedite njezine primjere. Mislim da će i ona biti zadovoljna što je još „uključena“
u Katoličku akciju – istaknuo je Papa. Uskoro će Božić i želio bih vam uputiti
srdačne želje pune radosti i mirnoće, dopustite mi da vam s njima izrazim čestitku
za čitavu sljedeću godinu. To činim koristeći se vašim geslom za 2008. godinu: da
možete putem života radosno kročiti s Isusom. On je rekao: „Ja sam put i život“. Isus
je put koji vodi pravome životu, životu koji ne prestaje nikada. Taj put je često
uzak i uz brdo, ali ako se netko prepusti da ga Krist privuče, onda je uvijek predivan,
poput šumskoga puta: što se više uspinješ bolje se vidi panorama, ljepši su vidici.
Put je naporan, ali nitko nije sam: uzajamno se pomažemo, jedno drugo čekamo, pruža
se ruka onome tko zaostaje... Važno je ne izgubiti se, ne zalutati, jer se možemo
strovaliti u provaliju, izgubiti u šumi. Dragi mladi, Bog je postao čovjekom radi
nas, da nam pokaže put, čak je, postavši dijete, i za vas postao „put“: bio je kao
i vi, imao je vašu dob. S ljubavlju Ga slijedite, držeći se svaki dan za Njegovu ruku
– rekao je Benedikt XVI. i dodao kako to govori i odraslima. Želim, dakle, cijeloj
Katoličkoj akciji da zajedno i bez dvoumljenja ide Kristovim putom, kako bi, u Crkvi
i svijetu, svjedočila ljepotu toga puta. Istina je da je on zahtijevan, ali zacijelo
vodi pravoj radosti. Povjerimo ovu čestitku, odnosno molitvu, majčinskome zagovoru
Blažene Djevice, majci nade, zvijezdi nade. Ona je čekala i sa strepnjom pripremila
rođenje svoga sina Isusa, neka i nama pomogne da Božić slavimo u ozračju duboke pobožnosti
i unutarnje duhovne radosti – zaključio je Benedikt XVI.