Zaključni dokument o pastoralu beskućnika

U društvu koje u svjetlu gospodarske dobiti promatra društvene odnose dobro je upozoriti na posebnost i neponovljivu jedincatost beskućnika – stoji u zaključnome dokumentu prvoga Međunarodnoga susreta o pastoralu beskućnika, koji je u organizaciji Papinskoga vijeća za pastoral putnika i selilaca održan 26. i 27. studenoga 2007. godine. U dokumentu su sadržane upute za obnovljeni radni plan, s preporukama društvu i Crkvi.
Dobro je na siromahu „bistriti“ pogled: osloboditi se od mentaliteta koji u njemu vidi „različitoga“ ili nekoga tko je odbrao svoje stanje i stoga je „kriv“. Živimo u ugroženom društvu – stoji u dokumentu – nitko ne može biti siguran da neće postati siromah. Beskućnike prije svega treba shvatiti i općiti s njima. Materijalna potpora nije dostatna: valja unaprijediti ljudsku promociju. Beskućnici prije svega imaju pravo na posao, stan i liječničku njegu. Crkva i društvo pred sve brojnijim beskućnicima u industrijaliziranim zemljama, kao i u zemljama u razvoju, trebaju surađivati i odrediti zajedničke ciljeve „moguće i ostvarljive“.
U dokumentu se zahtijeva skupni rad između crkvenih ustanova, treba odstupiti od samostalnoga rada, katkada suparničkoga. Treba poticati ekumenske pothvate. Biskupijama je preporučeno da beskućnicima stave na raspolaganje nekorištene crkvene zgrade i dobra. Svećenici i đakoni moraju uvijek biti raspoloživi prema beskućnicima. Zauzimanje u prilog takozvanih „beskućnika“ s crkvenoga gledišta mora se – stoji u dokumentu – zasnivati na temeljnoj istini: u njima nazočan trpeći i uskrsli Krist, stoga im se valja približiti kao „jedinstvenim subjektima“ i omogućiti im sudjelovanje u životu Crkve. Papinsko vijeće za pastoral putnika i selilaca namjerava učiniti popis organizacija koje se zauzimaju za beskućnike te jedan tjedan u godini posvetiti senzibilizaciji o njihovim pastoralnim potrebama. Spomenuti skup ne bi trebao biti prvi ni posljednji; važno je nastaviti započeto – stoji u zaključku dokumenta.