Možda je potrebno, i ne samo za katolike, jasno reći „STOP“!
Europski sud za ljudska prava je pravorijekom od 21. veljače osudio Grčku što je navodno
odvjetnika Arreta Alexandrisa prisilila na očitovanje vjerskoga uvjerenja prigodom
polaganja prisege, propisane za obavljanje forenzičke djelatnosti; prisega je naime
tako sročena da pretpostavlja pravoslavnu vjeru prisežnika. Prema pravorijeku, razne
vjeroispovijesti, počevši od katoličkih svećenika pri blagoslovu kuća, očito krše
pravo vjerske slobode. Na osnovi spomenutoga pravorijeka Talijansko ministarstvo unutarnjih
poslova moralo bi upozoriti Talijansku biskupsku konferenciju da odustane od blagoslova
kuća, inače će sudskim putem biti određena naknada za štetu prouzročenu kršenjem prava
na vjersku slobodu. Grčka je kažnjena dvije tisuće eura. Giorgio Salina, predsjednik
zaklade „Assosciation pour la Fondation Europa“, komentirajući za tiskovnu agenciju
ZENIT, rekao je da „pravorijek te nedavno očitovanje Vijeća Europe o pravu na siguran
i besplatan pobačaj potvrđuju postupno uzmicanje pred relativizmom kao i podmukli
pokušaj da se sudskim putom donose zakoni, mimoilazeći granice nadležnosti svakoga
tijela“. Prema predsjednikovu mišljenju nesumnjivo je da podudarnost europskih zastupnika
koji pripadaju raznim političkim skupinama, skupine homoseksualca i lezbijka kao i
sličnih europskih organizacija, te moćnih lobija poput 'Katolici za slobodan izbor',
vrše snažan relativistički pritisak u raznim ustanovama. S obzirom na to upozorio
je na skup koji su spomenute skupine organizirale u Europskome parlamentu, kada je
Miguel Angel Martínez, član Španjolske socijalističke partije u svome nastupu priznao:
„Recimo jasno, mi smo relativisti. Istinu nitko ne posjeduje; nema istine, postoje
razna mišljenja, sva su legitimna, sva treba poštovati.“ Isti je španjolski zastupnik
optužio Crkve, hijerarhijski organizirane, poput Katoličke, da „vrše kulturnu diktaturu“.
Govoreći o nesnošljivosti prema Katoličkoj i Pravoslavnoj crkvi, predsjednik zaklade
je spomenuo kako je u Bruxellesu nedavno usvojen pravilnik za djelovanje lobija pri
europskim ustanovama, Parlamentu i Povjerenstvu. Budući da se u jednome amandmanu
crkve naziva lobijima, u prigodi glasovanja Zeleni su predložili usmeni amandman koji
naziva lobistima kler, a ne crkve. Taj prijedlog nije usvojen, a Monica Frassoni,
dopredsjednik europskih zelenih, prosvjedovala je vičući – ovo je dokaz da lobiji
funkcioniraju. Ovaj pravorijek – pojasnio je Salina – bar djelomično, kao i drugih
sudova, kao i neke odluke za koje Europski parlament nije mjerodavan, poput obiteljskoga
prava, nisu obvezujuće za države, i moglo bi ih se ignorirati. Premda – dodao je –
razni međunarodni sudovi i neki nacionalni ustavni sudovi, takve presude i odluke
Europskoga parlamenta prihvaćaju kao „pravne izvore“. Riječ je o podmuklome donošenju
zakona putem pravosuđa, zaobilazeći ovlasti priznate raznim ustanovama. Ovo je zaista
težak čin. Kao što je poznato, Sporazum iz Lisabona, koji ravna funkcioniranje europskih
ustanova, prihvaća Povelju o fundamentalnim pravima, čineći je obvezujućom. Kako bi
se uputio jasan znak toj relativističkoj, nedemokratskoj i prekršajnoj zastrani, Salina
je predložio da države, koje još trebaju ratificirati Lisabonski sporazum poput Italije,
isključe prihvaćanje Povelje o temeljnim pravima, odbacujući njezinu premoć nad nacionalnim
zakonima, kao i obvezatnost svih lukavih pravorijeka u svezi s Poveljom, po uzoru
na Englesku i Poljsku koje su prigodom potpisivanja sporazuma isključile spomenutu
povelju. Vjerujem da je potreban snažan znak kako bi se uputilo jasno upozorenje.
Ne bih želio da Agencija za ljudska prava, sa sjedištem u Beču, koja djeluje u dogovoru
s Vijećem Europe, iziđe s priznanjem prava homoseksualaca, poput braka, posvajanja
djece i tako redom te da ukine pravo na priziv u savjesti kada se sukobljava s pravom
žene na pobačaj. Možda je potrebno, i ne samo za katolike, jasno reći „STOP“ – zaključio
je Salina.