Kardinal Martino o Papinoj poruci za Svjetski dan selilaca i izbjeglica

Poruka pape Benedikta XVI. za sljedeći Svjetski dan selilaca i izbjeglica, koja je 8. listopada predstavljena u Tiskovnome uredu Svete Stolice, izazvala je komentare u cijelome svijetu. Papa je izrazio želju da taj dan, koji će biti obilježen 18. siječnja 2009. godine, na temu „Sveti Pavao selilac, Apostol narodâ“, bude svima poticaj za život bratske ljubavi u punini, bez obzira na vrstu i bez diskriminacije, te u uvjerenju da je naš bližnji bilo tko kome smo potrebni i kome možemo pomoći.
Osvrnuvši se u razgovoru za našu radio postaju na odnos između Crkve i selilaštva, kardinal Renato Raffaele Martino, predsjednik Papinskoga vijeća za dušobrižništvo selilaca i putnika, prije svega je istaknuo kako Crkvu čine selioci. I to vidimo u cijelome svijetu i u svim vremenima. Crkva je uvijek vodila računa o toj pojavi, počevši od svetoga Pavla selioca. Međutim, u moderno vrijeme, moramo naglasiti da je Pio XII. privukao pozornost na pojavu selilaštva, i to glasovitim dokumentom „Exul familia“ – napomenuo je kardinal. Spomenuvši potom kulturne različitosti, kao i teškoće na koje nailazi osoba koja se doseli u neku drugu zemlju, a među kojima su i problemi zbog jezika, posla i uključivanja u društvo, kardinal je napomenuo kako je vrlo važno uzeti u obzir činjenice da ta osoba dolazi iz drugačije kulture, tradicije, a možda i religije.
Na novinarovu primjedbu kako je Sveti Otac u poruci napomenuo da je potreban uzajamni prihvat, kardinal je rekao kako je riječ o problemu uzajamnosti: ja te primam, a ti trebaš prihvatiti kulturu koju nalaziš u zemlji u koju dolaziš, ne stvarajući neki geto. To se, naprotiv, događa u više europskih gradova – napomenuo je kardinal te dodao kako je to i pitanje odgoja doseljenika. Osvrnuvši se nadalje na teškoće na koje nailazi Crkva u tom poslanju, a koje ovise o državama, ili čak o određenoj tvrdoći koja je izražena i u zakonodavstvu, kardinal je istaknuo kako je normalno da neka država zbog sigurnosti treba nadzirati ilegalne doseljenike. Međutim, promatrajući stanje u Europi, tim su zemljama, kako bi održale svoju razinu razvoja i bogatstva, potrebne radničke ruke, a one stižu izvana. Ali, valja voditi računa da se iza tih ruku nalazi ljudsko biće, osoba s drugačijom tradicijom, kulturom i vjerom, a uz tu osobu je i njezina obitelj. O svemu tome valja voditi računa – upozorio je kardinal te istaknuo agape – kako je napisao i Sveti Otac – odnosno ljubav prema drugima, jer svi smo ljudska bića s istim dostojanstvom, istim pravima, te je stoga potrebno - ljubavlju, ali i pravilima - uspostaviti zajednički život.