O zbivanjima u Crkvi u BiH govori msgr. Ivo Tomašević
Riječ koju nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zadnje vrijeme
često koristi za opis stanja duha u ljudima u Bosni i Hercegovini jest – defetizam
što u hrvatskom prijevodu znači: malodušnost, klonulost, nevjerovanje u uspjeh, u
pobjedu. Gotovo je sigurno da uzrok za takvo stanje nije prije svega, a pogotovo nije
samo u materijalnom stanju koje, unatoč teškoća s kojom se gospodarstvom susreće i
na svjetskom planu, ipak ide polako na bolje. Čini se da je ipak temeljni uzrok takvom
stanju neriješeno unutarnje uređenje Bosne i Hercegovine odnosno osjećaj nejednakopravnosti
onih koji su manje brojni u pojedinom dijelu zemlje odnosno hrvatskog naroda kao najmanje
brojnog. O tome je, između ostalog, kardinal Puljić razgovarao i s vršitelja dužnosti
visokog predstavnika dr. Raffijem Gregorianom (20. veljače) koji, poput većine međunarodnih
predstavnika, nema pravdu kao temeljno mjerilo nego kompromis koji redovito ide na
štetu slabijeg. Osvrćući se na provedbu Daytonskoga sporazuma, kardinal Puljić je
istaknuo da sporazum nije proveden posebno kada je riječ o povratku Hrvata u RS te
da su kasnije promjene išle na štetu jednakopravnosti Hrvata u oba entiteta. Dr. Gregorian
je izrazio ocjenu da se moglo postići više u skladu sa spomenutim sporazumom da u
strukturama administracije i policije bude poštivan etnički balans u skladu s popisom
stanovništva iz 1991. godine jer bi na taj način bio unaprijeđen povratak i omogućene
nužne promjene na bolje. Posebno se zanimao za stanje Hrvata katolika u Sarajevu ali
i širom zemlje te izrazio žaljenje da je priraštaj u cijeloj BiH sve manji kao i da
strukture vlasti premalo rade na otvaranju radnih mjesta i stvaranju preduvjeta za
opstanak i povratak. Na osobit način su ga zanimali Katolički školski centri, a pohvalno
se izrazio o njihovu radu posebno u sredinama poput Banje Luke i drugih. Izrazio je
spremnost poduprijeti otvaranje takvog centra i u Brčkom. A o tome što bi trebalo
mijenjati, progovorio je kardinal Puljić u razgovoru za sarajevski dnevnik Dnevni
avaz. Odgovarajući na upit o smanjenju broja katolika u Sarajevu kardinal Puljić je
odgovorio: „Ne smatram da će razglabanje o brojkama polučiti ikakav pozitivan rezultat…
Smatram potrebnim da svi mi poradimo na tome kako bi se svi u ovom i u svakom gradu
u Bosni i Hercegovini osjećali kao u svom gradu u kojem vide perspektivu i koji će
voljeti kao svoj grad i doživjeti se prihvaćenim u svojoj različitosti. Potrebno je
mijenjati javno mnijenje i pravni sustav kako bi svaki čovjek bio jednak pred zakonom
te da postoji jednaka sigurnost za sve. Iz Sarajeva kao i iz cijele BiH odlaze mnogi
mladi jer u ovoj zemlji ne vide perspektivu i to je ono što sve nas mora zabrinuti
pa je sigurno da se i u Sarajevu ne radi samo o odlasku iz, nazovimo ih političkih
nego i gospodarskih razloga. Budući da živimo još uvijek opterećeni ratom i neriješenim
unutarnjim političkim stanjem, mnoge se stvari promatraju s etničkim opterećenjem
pa nam tako naše različitosti, umjesto bogatstvom, postaju opterećenjem. To je, svakako,
nužno što prije mijenjati za što je potrebno svaku stvar nazvati pravim imenom i iskorjenjivati
svaku vrstu nepravde. Posebnu odgovornost u svemu nose oni koji su odgovorni na političkom
planu, kako domaći tako i međunarodni predstavnici, ali i svim mi u cijelom društvu
nosimo svoju odgovornost pa tako i mi vjerski predstavnici“, kazao je kardinal Puljić. Poznata
je težina stanja u velikom dijelu Banjalučke biskupije. Zato se samo duhom vjere i
kao izniman znak nade može shvatiti da je od svršetka rata pa do danas čak jedanaest
mladića polaganjem biskupovih ruku ubrojeno među svećenike spremne služiti upravo
malobrojnim katolicima i staviti se u službu te raspete dijeceze. Zanimljiv je životni
put jedanaestog svećenika vlč. Dražana Mirčića koji je 21. veljače zaređen u banjolučkoj
katedrali sv. Bonaventure. Dražan je rođen u Sarajevu, djetinjstvo proživio u Varešu
odakle je početkom ratnog vihora s roditeljima izbjegao u Drvar na prostoru Banjalučke
biskupije pa odlazi u sjemenište u Travnik kao kandidat ove dijeceze. U međuvremenu
roditelji odlaze u Sisak gdje mu i danas žive majka i sestra dok je otac preminuo
i sahranjen je u rodnim Pržićima kod Vareša. Biskup Franjo Komarica je na Misi ređenja
progovorio o izazovu koji nudi ostvarivanje svećeničkog poziva u Banjolučkoj biskupiji
naglasivši da svećenik treba biti suradnik Božji i ne prezirati Boga što ga je postavio
upravo u tu biskupiju. «Poput sv. Pavla, kojem nije nedostajalo različitih nevolja,
i mi budimo radosni u življenju svoga kršćanskog i svećeničkoga poziva. Neka drugi
vide da smo radosni, jer Kristov učenik ne može drugačiji ni biti…Budi svjestan da
si uzet od ljudi – i sam grješan – ali milošću Božjom ćeš moći ljudima dijeliti Kristova
otajstva i posvećivati. Vrši službu Krista, naše Glave privodeći k Bogu sve ljude.
Krist nek' ti bude i utočište i pastir u tvom životu», rekao je biskup Komarica ređeniku
Dražanu. Osamstota obljetnica franjevačke karizme bila je izvanredan povod da bh
izdanje dnevnika „Večernji list“, tijekom manifestacije Večernjakova pečata, uruči
posebno priznanje franjevcima Bosne i Hercegovine. Apostolski nuncij u BiH nadbiskup
Alessandro D'Errico uručio je plaketu provincijalu Hercegovačke franjevačke provincije
dr. fra Ivanu Sesaru istaknuvši neprocjenjivu ulogu franjevaca na prostorima Bosne
i Hercegovine kroz njihovo višestoljetno djelovanje tijekom kojeg su podnijeli brojne
žrtve. Kazao je da su sljedbenici svetog Franje Asiškog ostavili su duboki trag kako
u svom narodu, tako i u zajedničkoj baštini BiH. Zahvaljujući za priznanje provincijal
Sesar je podsjetio da franjevci na ovim prostorima djeluju više od sedam stoljeća
i da su ostavili duboki trag u životu svoga naroda na svim područjima vjerskog, kulturnog
i znanstvenog života. U skladu s dosadašnjom praksom u Sarajevu 23. i 24. veljače
održana je osma godišnja skupština Nacionalnog vijeća Papinskih misijskih djela Bosne
i Hercegovine koja je započela Misnim slavljem u sarajevskoj prvostolnici koje je
predslavio kardinal Puljić uz koncelebraciju nacionalnog i sva tri dijecezanska ravnatelja.
„Hvala Vam za sve činite pisanom riječju, pastoralnim djelovanjem i materijalnim prikupljanjem
pri čemu misijski list 'Radosna vijest' ima posebno mjesto… Indiferentizam kao oblik
novog ateizma polako se uvlači u pore svih struktura pa je vrlo teško unijeti entuzijazam,
polet i zauzetost u vršenju Isusove zapovijedi da se ide po svem svijetu. Vaši susreti
i međusobna komunikacija neka pokušaju animirati da se u vjernike vrati evanđeoski
entuzijazam za svjedočenje i naviještanje kako bi i s ovih BiH prostora ponovno nikla
misijska zvanja i rasla misijska svijest u našim mjesnim Crkvama“, kazao je kardinal
Puljić ravnateljima na početku zasjedanja tijekom kojeg je konstatirano da su katolici
u BiH dali za desetinu veći doprinos nego godinu ranije za razne misijske akcije. Sve
više župnika u župama širom Bosne i Hercegovine nastoji u župnoj crkvi imati prave
klasične orgulje pa se trude povezati se sa župama iz Njemačke ili Austrije koje im
daruju svoje orgulje nakon što se odluče za nabavku novih. Jedna od takvi župnih crkava
je i u župi Novo Sarajevo gdje su ugrađene orgulje iz katedrale u Freiburgu s tri
manuala i 28 registara odnosno 2.000 svirala te su sada najveće u ovom gradu, a Općina
Novo Sarajevo je financijski pomogla njihovu ugradnju. Sve to su prepoznali i organizatori
25. međunarodnog festivala «Sarajevska zima» te su zajedno s Hrvatskim kulturnim
društvom «Napredak pozvali mladu orguljašica Katju Krolo-Šarac iz Zagreba da na ovim
orguljama održi koncert. Slušatelji su uživali u djelima Bacha, Brahmsa i Mendelssohna.
Novosarajevske orgulje bogatstvom zvuka pokazale su da je, osim potreba liturgije,
na njima moguće autentično izvoditi orguljska djela gotovo svih glazbenih razdoblja.