Sveti je Otac danas, na Veliki petak, u bazilici svetoga Petra predvodio obred Muke
Gospodnje, a večeras će u rimskome Koloseumu s početkom u 21 sat i 15 minuta predvoditi
pobožnost Križnoga puta, za koji je napisao razmišljanja indijski nadbiskup Thomas
Menamparampil. Došli smo zajedno pjevati himan nade – ustvrdio je Benedikt XVI.
u uvodu za večerašnji Križni put, objavljenom u priručnom obredniku za Križni put
i današnjem izdanju vatikanskoga dnevnika 'Osservatore Romano'. Samima sebi želimo
reći – istaknuo je Benedikt XVI. – da nije sve izgubljeno u teškoćama. Kada se smjenjuju
loše vijesti, tišti nas tjeskoba. Kada nas izbliza pogodi nemilost, obeshrabrimo se.
Kada smo žrtve neke nesreće, u nama samima je poljuljano povjerenje, a naša je vjera
stavljena u kušnju. Ali u Kristu shvaćamo potpuno značenje patnje, i njezinu spasonosnu
vrijednost – piše Sveti Otac – a pod površinom prirodnih nepogoda, ratova, revolucija
i sukoba je tiha nazočnost, nalazi se smišljeno božansko djelovanje da se iz zla rodi
dobro. Ustrajmo pouzdavati se u Gospodina – potaknuo je Papa – jer On spašava one
koji su izgubili nadu, one koji ne vide ni jedan razlog da vjeruju i da se nadaju.
A ipak nadaju se protiv svake nade, a ta nada u konačnici ne vara – zaključio je Papa. U
Koloseumu će večeras, osim kardinala Augustina Vallinija, križ nositi jedna djevojka
s dvije časne sestre iz Indije, dva mladića iz Burkine Faso, dva fratra iz Kustodije
Svete zemlje, jedna rimska obitelj, jedan mladić s invaliditetom, te jedan bolesnik.
Papa u uvodu potiče sve: „Budite jaki, učvrstite svoje srce, svi vi koji se ufate
u Gospodina!“ Osvrnuvši se na svoja razmišljanja za večerašnji Križni put u razgovoru
za naš radio nadbiskup Thomas Menamparampil rekao je kako je za njega najvažnija nada:
nada u teškim vremenima, u vrijeme kušnje, u progonima i u vrijeme gospodarske krize
za cijeli svijet. Mi kršćani uvijek imamo veliku nadu u Boga, vjerujemo u njegovu
prisutnost u našem životu. Promatramo križ kao znak patnje kojoj se naš Gospodin podložio,
kako bismo stekli hrabrost da ga slijedimo na ovome putu pouzdanja i vjere – rekao
je nadbiskup. Na upit o stanju Crkve u Aziji, rekao je kako vjeruje da Crkva u
Aziji ima sve važniju ulogu, također i u drugim dijelovima svijeta. Moja poruka kršćanima
u Aziji je da moraju osjetiti odgovornost a ne ponos i slavu radi prinosa koji danas
možemo dati Crkvi u svijetu: snažan, ponizan i dubok osjećaj odgovornosti, jer ono
što smo u prošlosti od Crkve primili, sada, kada smo kadri, moramo nastojati da to
vratimo općoj Crkvi – zaključio je nadbiskup.