Štovanje Presvetoga Srca Isusova, koje pokazuje neizmjernu Božju ljubav prema čovječanstvu,
drago je Crkvi na svim krajevima svijeta. Ono je danas u središtu današnje liturgije,
ali često i u razmišljanju pape Benedikta XVI.. Suvremeni je čovjek stalno u žurbi
- kada radi, a često i kada se odmara. U takvome napornom životu postaje zamršeno
razmišljati o počinku; biti sâm sa sobom postaje luksuz, a s vlastitom dušom nepoznata
ili smiješna potreba. Pa ipak, - pojasnio je Sveti Otac u podnevnome nagovoru 1. lipnja
prošle godine, Crkva već dvije tisuće godina ponavlja isti nauk. Čovjek bez duše „prepolovljen“
je čovjek. Tek kada odluči osloboditi se samovolje pretjeranoga nemira, ponovno poprima
dimenziju duha koju mu je Bog darovao, a koju sâm odbija. Kada zastane u tišini, ima
potrebu osjetiti, ne samo otkucaje vlastita srca, nego još dublje, otkucaje pouzdane
prisutnosti, spoznatljive osjetilima vjere, a ipak puno stvarnije: prisutnost Krista,
srca svijeta – rekao je Sveti Otac. Presveto je Srce Isusovo sveto srce svijeta.
Nikakva trka neće nikada moći ugušiti to kucanje. Ono je težište na kojemu svatko
može odmjeriti vlastiti život, može ga ponovno očovječiti i tako ga učiniti mirnijim.
Papa je to naglasio u podnevnome nagovoru 10. lipnja 2007. godine, podsjećajući na
pravilo, koje su danas mnogi zaboravili, za vezu s božanskom dimenzijom. U današnjem
životu, često bučnome i neurednome, vrlo je važno ponovno postići sposobnost unutarnje
tišine i sabranosti. Euharistijsko klanjanje pomaže to učiniti, i to ne samo oko vlastitoga
„ja“, nego i s onim „Ti“ punim ljubavi, a to je Isus Krist, Bog blizak nama – napomenuo
je Sveti Otac. U Kristovu se srcu klanjamo Božjoj ljubavi prema ljudima, njegovoj
volji općega spasenja, njegovu beskonačnom milosrđu – pojasnio je pak Sveti Otac u
podnevnome nagovoru prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja 5. lipnja 2005. godine.
Štovati Presveto Srce Isusovo stoga znači klanjati se Srcu koje je, nakon što nas
je voljelo sve do kraja, bilo kopljem probodeno te je s visine Križa prolilo krv i
vodu, neiscrpni izvor novoga života. Godinu dana poslije, u nedjelju, 25. lipnja 2006.,
papa Benedikt XVI. je primijetio kako se velika omiljenost pobožnosti Presvetome Srcu
Isusovu sjedinjuje s teološkim izrazom. Taj je blagdan drag obiteljima, koje su –
kako je rekao – običavale, a u nekim zemljama i sada običavaju posvetiti se Presvetom
Srcu. Međutim, ovaj blagdan prije svega ističe život klera, koji početak Svećeničke
godine ponovno još više naglašava. Svetkovina Presvetoga Srca Isusova jest također
Svjetski dan molitve za posvećenje svećenika; koristim stoga prigodu kako bih sve
vas pozvao da se uvijek molite za svećenike, kako bi bili valjani svjedoci Kristove
ljubavi – rekao je Sveti Otac.