Riccardo Moro o enciklici 'Caritas in veritate'

Da je čovjek samo plod slučaja ili potrebe, da nema narav kojoj je određeno da prijeđe u nadnaravni život, moglo bi se govoriti o napredovanju ili evoluciji, ali ne o razvoju – jedna je od misli iz enciklike 'Caritas in veritate' (Ljubav u istini). Papa ističe da nema istinskoga razvoja ako se niječe duhovna dimenzija osobe. Bog je, naime, jamac pravoga ljudskog razvoja – piše Benedikt XVI. – jer, budući da ga je stvorio na svoju sliku, potiče bitnu želju da bude još više.
Osvrnuvši se na viđenje ljudskoga razvoja zacrtano u ovoj enciklici, ekonomist Riccardo Moro, ravnatelj Zaklade Pravednost i solidarnost Talijanske biskupske konferencije, rekao je da kada razvoj zamislimo kao gotovo mehanički i automatski niz razdoblja, mi čovjeka u stvari izjednačujemo s jednom vrstom stroja. U trenutku kada je čovjek slika i prilika Božja, ali i prema drugim vjerskim vidicima i shvaćanjima, čovjek je u svakom slučaju živo biće koje na neki način sudjeluje u životu koji mu dimenzija božanstva nudi, na koji ga dimenzija božanstva poziva, i to uz niz cjelokupnih talenata. U tom je smislu razvoj rezultat uzajamnoga djelovanja tih talenata među ljudima, a koje daje uvijek nove rezultate – primijetio je Moro.
Spomenuvši se potom riječi Svetoga Oca o vjerskome fundamentalizmu koji - prema Papinim riječima – poput terorizma osporava istinski razvoj pojedinca i narodâ, Moro je napomenuo da, kako je odgoj za ateizam doveo do nijekanja ljudske osobe i njezine složenosti, tako i suprotno izopačenje vjerskoga fundamentalizma, kada osoba nema više svoje osobne slobode nego treba pristajati uz sustav pravila i ponašanja koje su drugi utvrdili, ne može ne osiromašiti, ugušiti sposobnosti koje ljudi imaju kako bi one uzajamno djelovale među sobom, te stvarale novo.
Osvrnuvši se pak na aktualnu gospodarsko-financijsku krizu i pitanje etike u gospodarstvu, Moro je kazao da je riječ o točno određenome problemu. Kada trgovački i financijski, i općenito gospodarski odnosi, osim interesa koji su na mojoj strani, ne gledaju na opće dobro, odnosno i na interese drugoga, može se dogoditi ovo što se dogodilo u financijskome sustavu. U trenutku kada potpisujem neki ugovor, ne smijem misliti samo na to koliko ću ja zaraditi, nego trebam obratiti pozornost i na ono što se događa u cijelome kontekstu; to je etičko shvaćanje. Reći da je u gospodarstvu potrebna etika, znači da se trebamo upitati kakve su posljedice naših odluka, naših ugovora, i našega potpisa u općem smislu. Bez te pozornosti, idem za svojim interesom, postižem ga u kratkom vremenu, ali dugoročno se susrećem s velikim problemima, upravo ovakvima kakvi su se pojavili – pojasnio je ravnatelj Zaklade Pravednost i solidarnost Talijanske biskupske konferencije.