U talijanskim se knjižarama pojavila još jedna knjiga uz koju je moguće Ivana Pavla
II. shvatiti iz drugačijega vidika. Napisali su je postulator kauze za beatifikaciju
pape Wojtyłe, msgr. Slawomir Oder, i novinar Saverio Gaeta, a naslovljena je „Zašto
je svet“. Knjiga, koju je objavila talijanska izdavačka kuća Rizzoli, predstavljena
je 26. siječnja u Rimu, u nazočnosti kardinala Joséa Saraive Martinsa, bivšega pročelnika
Zbora za proglašenje svetih. Stotinu i četrnaest svjedočanstava prikupljenih tijekom
biskupijskoga ispitivanja, niti su koje ocrtavaju lik Ivana Pavla II., „Božju ikonu“,
kako je rekao msgr. Oder, postulator kauze za beatifikaciju. Priča je to o njemu koja
dolazi iz „iznutra“, obilježena je brojnim događajima, anegdotama i neobjavljenim
dokumentima koji otkrivaju nepoznate vidike ljudskoga, duhovnoga i crkvenoga života
Karola Wojtyłe. Ali, tko je uistinu bio Ivan Pavao II.? Bio je čovjek potpuno zaljubljen
u Boga – istaknuo je msgr. Oder. Čovjek koji je cijeli svoj život postavio u okvir
duhovnoga prijateljstva s Gospodinom. Vrlo je snažno živio taj duhovni odnos, koji
je možda, na neki način, bio naglašeniji i zbog činjenice što je još kao dječak bio
lišen uporišta za ljudske osjećaje. Svu snagu njegova ljudskog bogatstva, baš zato
što je bio pravi čovjek, treba tražiti u njegovu odnosu s Kristom – napomenuo je msgr.
Oder. Osvrnuvši se na glas svetosti koji je papu Wojtyłu pratio tijekom njegova
papinstva, i na spontane povike tijekom sprovoda: Odmah svet!, kardinal José Saraiva
Martins, bivši pročelnik Zbora za proglašenje svetih, kazao je prije svega kako je
oduvijek bio uvjeren da je papa Wojtyła svetac. Vrlo sam ga dobro poznavao, i dojam
koji me uvijek pratio bio je da je on doista svetac, a kao svi sveci bio je čovjek
izvanredne i duboke čovječnosti. Između svetosti i čovječnosti, naime, nema razlike:
u konačnici, svetost nije ništa drugo doli punina čovječnosti. Svet je onaj koji u
punini živi svoju čovječnost, a Wojtyła je bio potpuno čovjek i svetac – istaknuo
je kardinal Saraiva Martins. U knjizi se mogu naći neki do sada neobjavljeni dokumenti,
poput teksta iz 1994. godine, u kojemu Ivan Pavao II. govori o tome da se želi odreći
svoje dužnosti u slučaju neizlječive bolesti koja bi priječila obavljanje zadaćâ Petrove
službe. Osim toga, tu je i otvoreno Papino pismo atentatoru Aliju Agci, s nadnevkom
od 11. rujna 1981. godine, napisano na poljskome jeziku i nedovršeno, te prekriženo
jednim velikim iks. Ističući na predstavljanju knjige posebno Papino praštanje, urednik
knjige, Saverio Gaeta, napomenuo je da je Papa već u bolničkim kolima započeo zaziv
oprosta svojemu atentatoru, koji je pet mjeseci poslije potvrdio, pokazujući tako
da to nije bio instinktivni i emotivni čin izražen u bolničkim kolima odmah nakon
atentata, i nakon nekoliko dana, kada ga je javno izrekao u bolnici Gemelli. Želio
je da to bude promišljen i uvjeren čin kako bi pokazao da je kršćanski oprost dio
cijeloga iskustva vjere i ljubavi, te ističući da i tako strašno djelo, kao što je
atentat, ne smije stvarati rascjepe među ljudima, u međusobnim odnosima, pa i kad
je riječ o atentatoru i njegovoj žrtvi – istaknuo je Gaeta. U knjizi je nadalje
jako istaknut mistični vidik pape Wojtyłe, koji je u Korizmi održavao post, a svakoga
petka pobožnost Križnoga puta. Međutim, njegova je svetost bila u svakodnevici, u
njegovu potpunom zagrljaju Križa i njegovu potpunom predanju – Totus tuus – Mariji.
Za Ivana Pavla II. svetost je uistinu bila nešto što je obilježavalo bilo koji trenutak
svakodnevice; za njega je svetost značila dati odgovarajući odgovor u određenome trenutku,
ili kleknuti na molitvu uz umivaonik, nakon što je oprao ruke prije slavljenja Svete
Mise, i doista uroniti u mistično, u potpunome nepostojanju vremena i onoga što se
događa oko njega – rekao je Gaeta te ispripovijedao događaj kojim započinje knjiga.
Odgovarajući jednoj redovnici koja je primijetila njegovu iscrpljenost te mu kazala:
Zabrinuta sam za Vašu Svetost…, on joj je ljubazno odgovorio: I ja sam zabrinut za
svoju svetost. Eto, bila je to njegova duhovita dosjetka, ali nam pokazuje koliko
je to Papi bilo jasno u svakome trenutku dana i u svakoj prigodi – primijetio je Saverio
Gaeta.