Objavljena knjiga o papi Ivanu Pavlu II.

U talijanskim se knjižarama pojavila još jedna knjiga uz koju je moguće Ivana Pavla II. shvatiti iz drugačijega vidika. Napisali su je postulator kauze za beatifikaciju pape Wojtyłe, msgr. Slawomir Oder, i novinar Saverio Gaeta, a naslovljena je „Zašto je svet“. Knjiga, koju je objavila talijanska izdavačka kuća Rizzoli, predstavljena je 26. siječnja u Rimu, u nazočnosti kardinala Joséa Saraive Martinsa, bivšega pročelnika Zbora za proglašenje svetih.
Stotinu i četrnaest svjedočanstava prikupljenih tijekom biskupijskoga ispitivanja, niti su koje ocrtavaju lik Ivana Pavla II., „Božju ikonu“, kako je rekao msgr. Oder, postulator kauze za beatifikaciju. Priča je to o njemu koja dolazi iz „iznutra“, obilježena je brojnim događajima, anegdotama i neobjavljenim dokumentima koji otkrivaju nepoznate vidike ljudskoga, duhovnoga i crkvenoga života Karola Wojtyłe. Ali, tko je uistinu bio Ivan Pavao II.? Bio je čovjek potpuno zaljubljen u Boga – istaknuo je msgr. Oder. Čovjek koji je cijeli svoj život postavio u okvir duhovnoga prijateljstva s Gospodinom. Vrlo je snažno živio taj duhovni odnos, koji je možda, na neki način, bio naglašeniji i zbog činjenice što je još kao dječak bio lišen uporišta za ljudske osjećaje. Svu snagu njegova ljudskog bogatstva, baš zato što je bio pravi čovjek, treba tražiti u njegovu odnosu s Kristom – napomenuo je msgr. Oder.
Osvrnuvši se na glas svetosti koji je papu Wojtyłu pratio tijekom njegova papinstva, i na spontane povike tijekom sprovoda: Odmah svet!, kardinal José Saraiva Martins, bivši pročelnik Zbora za proglašenje svetih, kazao je prije svega kako je oduvijek bio uvjeren da je papa Wojtyła svetac. Vrlo sam ga dobro poznavao, i dojam koji me uvijek pratio bio je da je on doista svetac, a kao svi sveci bio je čovjek izvanredne i duboke čovječnosti. Između svetosti i čovječnosti, naime, nema razlike: u konačnici, svetost nije ništa drugo doli punina čovječnosti. Svet je onaj koji u punini živi svoju čovječnost, a Wojtyła je bio potpuno čovjek i svetac – istaknuo je kardinal Saraiva Martins.
U knjizi se mogu naći neki do sada neobjavljeni dokumenti, poput teksta iz 1994. godine, u kojemu Ivan Pavao II. govori o tome da se želi odreći svoje dužnosti u slučaju neizlječive bolesti koja bi priječila obavljanje zadaćâ Petrove službe. Osim toga, tu je i otvoreno Papino pismo atentatoru Aliju Agci, s nadnevkom od 11. rujna 1981. godine, napisano na poljskome jeziku i nedovršeno, te prekriženo jednim velikim iks. Ističući na predstavljanju knjige posebno Papino praštanje, urednik knjige, Saverio Gaeta, napomenuo je da je Papa već u bolničkim kolima započeo zaziv oprosta svojemu atentatoru, koji je pet mjeseci poslije potvrdio, pokazujući tako da to nije bio instinktivni i emotivni čin izražen u bolničkim kolima odmah nakon atentata, i nakon nekoliko dana, kada ga je javno izrekao u bolnici Gemelli. Želio je da to bude promišljen i uvjeren čin kako bi pokazao da je kršćanski oprost dio cijeloga iskustva vjere i ljubavi, te ističući da i tako strašno djelo, kao što je atentat, ne smije stvarati rascjepe među ljudima, u međusobnim odnosima, pa i kad je riječ o atentatoru i njegovoj žrtvi – istaknuo je Gaeta.
U knjizi je nadalje jako istaknut mistični vidik pape Wojtyłe, koji je u Korizmi održavao post, a svakoga petka pobožnost Križnoga puta. Međutim, njegova je svetost bila u svakodnevici, u njegovu potpunom zagrljaju Križa i njegovu potpunom predanju – Totus tuus – Mariji. Za Ivana Pavla II. svetost je uistinu bila nešto što je obilježavalo bilo koji trenutak svakodnevice; za njega je svetost značila dati odgovarajući odgovor u određenome trenutku, ili kleknuti na molitvu uz umivaonik, nakon što je oprao ruke prije slavljenja Svete Mise, i doista uroniti u mistično, u potpunome nepostojanju vremena i onoga što se događa oko njega – rekao je Gaeta te ispripovijedao događaj kojim započinje knjiga. Odgovarajući jednoj redovnici koja je primijetila njegovu iscrpljenost te mu kazala: Zabrinuta sam za Vašu Svetost…, on joj je ljubazno odgovorio: I ja sam zabrinut za svoju svetost. Eto, bila je to njegova duhovita dosjetka, ali nam pokazuje koliko je to Papi bilo jasno u svakome trenutku dana i u svakoj prigodi – primijetio je Saverio Gaeta.