Kriza svjetskog stanovništva

Svjetsko stanovništvo stari vrlo brzo, kao nikada u povijesti – istaknuto je u izvještaju Ujedinjenih naroda koji, između ostaloga, napominju da će 2045. godine broj ljudi starijih od 60 godina nadići broj mlađih od 15 godina. Tijekom XXI. stoljeća bit će, naime, sve manje mladih osoba. Starenje pučanstva odnosi se gotovo na sve zemlje u svijetu – tvrdi Organizacija ujedinjenih naroda – a to će se snažno odraziti na gospodarski rast, posao, poreze i mirovine.
Osvrnuvši se na taj problem u razgovoru za našu radio postaju, Alessandro Rosina, profesor demografije na Katoličkome sveučilištu Presvetoga Srca u Milanu, napomenuo je da svjetsko stanovništvo uglavnom, iako u različitim omjerima, prati put kojim idu Europa i zapadne zemlje, te kao primjer razmotrio stanje u Italiji, gdje je posljedica negativnoga prirodnog kretanja, koje je – kako je rekao prof. Rosina – postalo ustrajno, snažno slabljenje temelja demografske piramide. To znači da je sve manje djece, time i sve manje mladih, a u budućnosti sve manje radno sposobnih ljudi, te tako sve više raste teret neaktivnoga stanovništva. Ako se smanjuje radno sposobno stanovništvo, ono koje plaća mirovine i gospodarski podupire zemlju, a povećava starije stanovništvo, sustavu prijeti raspad. Sve dok je bilo puno radnika i malo umirovljenika, sustav je bio djelotvoran; bilo je dostatno, naime, radnicima uzeti malo, kako bi se malobrojnim umirovljenicima dalo puno. Sada smo, naprotiv, primorani uzeti puno od malobrojnih radnika, i dati malo brojnim umirovljenicima – upozorio je prof. Rosina.
Izvještaj Organizacije ujedinjenih naroda ističe da je novost upravo to veliko ubrzanje u zemljama u brzom razvoju, koje će stoga takav razvoj događaja imati puno brže u odnosu na zapadne zemlje – rekao je u razgovoru za našu radio postaju Riccardo Cascioli, predsjednik Europskoga centra za proučavanje stanovništva, okoliša i razvoja. Osim toga, istaknuo je kako taj isti izvještaj napominje da je pravi problem u velikome padu plodnosti; stoga je jasno – kako je rekao – da takve politike, koje provodi i sama Organizacija ujedinjenih naroda, samo otežavaju stanje. Međunarodne su razvojne politike, naime, sve više usredotočene na smanjenje plodnosti, umjesto na poticanje gospodarske aktivnosti i, ponajviše, gospodarske proizvodnosti, a to znači i razvoja poljoprivrede, ili borbe protiv bolesti koje su veliki problem. Postotak pomoći posvećene takozvanim programima za reproduktivno zdravlje – ali koji nisu ništa drugo doli programi za nadzor rađanja – sve je veći, a to je zacijelo ogroman problem – pojasnio je Riccardo Cascioli.