I u trenucima patnje, Crkva je mjesto nade – napisao je papa Benedikt XVI. u poruci
sudionicima Kirchentaga, Ekumenskoga dana Crkvi, koji je 12. svibnja započeo u Münchenu,
na temu „Kako biste imali nade“. Unatoč kukolju među onima koji su pozvani služiti
Gospodinu – ističe Papa – Gospodin nas pročišćuje i pokazuje nam put vjere. Je
li Crkva uistinu mjesto nade? – od toga pitanja Sveti Otac polazi u svojoj poruci
za Ekumenski dan Crkvi. To je pitanje postalo hitnije u posljednjih nekoliko mjeseci,
– primjećuje Papa – tijekom kojih su nam stalno stizale vijesti koje bi nam htjele
oduzeti radost Crkve, i zamračiti ju kao mjesto nade. Poput gospodarevih slugu u prispodobi
o Kraljevstvu Nebeskome, - piše nadalje Sveti Otac – i mi se pitamo otkuda dolazi
taj kukolj. On se nalazi baš u Crkvi i među onima koje je Gospodin na poseban način
pozvao u svoju službu. Pa ipak, - ohrabruje Papa – Božja svjetlost nije nestala, dobro
žito nije ugušeno sjetvom zla. Štoviše, ako ne promatramo samo ono što je mračno,
nego i ono što je u našem vremenu sjajno, vidimo kako vjera ljude čini čistima i dobrima,
i odgaja ih za ljubav – napomenuo je Papa. Crkva je stoga mjesto nade – naglašava
Sveti Otac – jer od nje nam i dalje dolazi Božja Riječ koja nas pročišćuje i pokazuje
put vjere. Gospodin se i dalje daruje u milosti sakramenata, a to ne može ničim biti
zamračeno, niti uništeno. Zbog toga se trebamo radovati u trenucima patnje – napominje
Papa, ali pritom upozorava kako govoriti o Crkvi kao o mjestu nade koja dolazi od
Boga, uključuje istovremeno ispit savjesti, kako bismo ustvrdili jesmo li spremni
iskorijeniti kukolj koji je u nama. Upitavši se nadalje što je u stvari nada, papa
Benedikt XVI. napominje kako, dok razmišljamo o svemu onome što možemo i moramo učiniti,
postajemo svjesni da najveće stvari ne možemo učiniti. One mogu do nas doći samo kao
dar: prijateljstvo, ljubav, radost, sreća. A ni život, ne možemo si ga sami dati –
piše Sveti Otac te primjećuje kako danas gotovo nitko više ne govori o vječnome životu,
koji je nekada bio pravi predmet nade. Bez nade, naime, vidimo da život neizbježno
postaje egoističan, i na kraju ostaje nezadovoljen. Stoga shvaćamo da je pravi izvor
nade Isus Krist. Nismo ostavljeni sami. Bog je živ, možemo se obratiti Njemu, i On
me sluša. Možemo upoznati Boga, i On poznaje nas. To je naša nada i naša radost –
stoji na koncu Papine poruke.