Poruka hrvatskih biskupa s plenarnog zasjedanja

Otkrijmo iznova snagu koja vraća nadu
(SAŽETAK)
Poziv i poticaj na slogu, zajedništvo i stvaranje ozračja nade srž je poruke biskupa Hrvatske biskupske konferencije koju su uputili s 41. plenarnog zasjedanja HBK-a u Lovranu zabrinuti zbog nekih pojava u različitim područjima našega društva.
Hrvatski biskupi tom porukom podižu svoj glas jer ne mogu biti ravnodušni prema zbivanjima i okolnostima u kojima trenutno živimo, niti mogu biti mirni zbog stvaranja ozračja nesigurnosti, dezorijentiranosti, nepovjerenja, razjedinjenosti, širenja straha, izgubljenosti kriterija, neprepoznavanja vrijednosti.
Podupiru nastojanje mjerodavnih ustanova da se otkloni bezakonje i nepravda te da ojača vladavina prava i promicanje dostojanstva ljudske osobe, no prepoznaju i postupke koji namjerno pojačavaju dojam nestabilnosti i beznađa u našem društvu. U tome biskupi prije svega vide interesno nametanje naglasaka u hrvatskoj javnosti, za što veliku odgovornost imaju masovni mediji koji svojim odabirom nerijetko zanemaruju događaje i sadržaje koji pomažu u izgradnji nosivih društvenih vrijednosti. Takva je selektivnost pogubna za zdrav nacionalni duh, poručuju članovi HBK-a.
U poruci se konstatira da logika zarade priječi da se medijski prostor usmjeri prema dobru te biskupi pozivaju katolike u medijima da ne prihvaćaju kršćanstvu neprihvatljiv način djelovanja. U tome smislu u poruci se upozorava na odgovornost svih za medijsku sliku, a osobito za javne medije.
Dok se suočavamo sa sadašnjim poteškoćama, poručuju nadalje hrvatski biskupi, ne smijemo zanemariti ni sve ono dobro što je ostvareno u proteklih dvadeset godina hrvatske samostalnosti, imajući u vidu da razni oblici današnje krize imaju korijen u bivšem komunističkom sustavu. Solidarnost, zajedništvo, sloga i jedinstvo bili su nam oslonac u svim velikim povijesnim iskušenjima, a potrebni su i danas kao pokretač suvremene Hrvatske, ističu biskupi dodajući kako istina o temeljima suvremene Hrvatske u sebi nosi ponajprije ponos, a ne sram; velikodušnost, a ne očaj.
U svojoj poruci biskupi postavljaju pitanje komu je stalo da se hrvatski ljudi pred suvremenim izazovima ne nađu zajedno i u slozi pronađu odgovore na poteškoće. Potrebna nam je solidarnost, djelatna sućut i spremnost da se odreknemo svojih komotnosti za dobro drugoga i cijele zajednice jer, stoji u poruci, ako bližnji nije sretan, i naša je sreća umanjena.
Osvrćući se na našu političku zbilju, biskupi ističu da je bolno promatrati sterilna i samodopadna politička poigravanja koja ozbiljne teme i zbiljske nacionalne interese pretvaraju u neukusna sučeljavanja bez vidljive brige za budućnost, te ističu da su nam potrebni gospodarski iskoraci na temelju prirodnih bogatstava koja su nam darovana i da su nam nužni odgoj i obrazovanje djece, podupiranje obitelji i čuvanje nacionalnoga blaga.
Biskupi uočavaju da se danas često bez težnje za istinom i boljitkom suvremenim sredstvima komunikacija unosi sumnja, razara povjerenje, dovodi u pitanje pošten rad pojedinaca i institucija, neodgovorno etiketira, optužuje i osuđuje. Izražavaju žaljenje i što se na površan način pristupa djelovanju Crkve, ali i drugim institucijama koje, bez obzira na mnoštvo zapreka, čuvaju u sebi snagu društvene preobrazbe.
Članovi HBK-a pozivaju da se nosive institucije našega društva, osobito obrazovne, odgojne, znanstvene i kulturne, u susretu s plemenitim i ostvarivim gospodarskim ciljevima združe u jedinstvenom radu na dobro domovine te da je u tome potrebna ustrajnost koja ne posustaje pred zaprekama.
Na kraju svoje poruke biskupi upućuju poziv i poticaj da ne dopustimo da među nama prevlada kušnja malodušnosti.