Sveti Otac primio u audijenciju članove Svećeničkog bratstva sv. Karla

Sveti je Otac danas, prigodom 25. obljetnice, primio u audijenciju Svećeničko bratstvo svetoga Karla na čelu s njegovim utemeljiteljem mons. Massimomom Camisascom, vijećem i prijateljima bratstva, moskovskim nadbiskupom Paolom Pezzijem i don Juliánom Carrónom, predsjednikom bratstva Comunione e Liberazione, iz kojeg je poteklo svećeničko bratstvo svetoga Karla.
Govoreći o službenom svećeništvu u životu Crkve, Papa je rekao da se od 19. stoljeća snažno učvrstila istina, što je i II. vatikanski sabor potvrdio, da svećeništvo nije sebi svrha. Isus je želio svećenike radi Crkve, a slava i radost svećeništva je u služenju Kristu i njegovu mističnom tijelu, odnosno Crkvi. Svećenički je poziv vrlo lijep i poseban jer uprisutnjuje Krista a sudjeluje u jedinom i vječnom Kristovu svećeništvu. Svećenička su zvanja jasan znak istine i živosti kršćanske zajednice. Ne može biti u Crkvi istinskog i plodnog rasta bez svećeničke prisutnosti koja ga potiče i hrani – istaknuo je Benedikt XVI. i dodao:
Kao i Crkva tako se i svećeništvo treba stalno obnavljati tražeći u Isusu smisao postojanja. Obnova može biti raznovrsna, ali ni jedna ne smije zanemariti neke bitne čimbenike, prije svega odgoj za meditaciju i molitvu, te teološki studij koji omogućuje susret s kršćanskim istinama – ustvrdio je Papa.
Govoreći pak o zajedničkome životu, potaknuo je svećenike na život u malim zajednicama. Zajednički život nije strateški odgovor na pomanjkanje svećenika, niti je oblik pomoći nasuprot samoći i ljudskoj slabosti. Zajednički život ima smisla ako ga se shvaća kao uranjanje u stvarnost zajedništva, on je zapravo očitovanje Kristova dara što je Crkva, a temelji se na apostolskoj zajednici iz koje su potekli svećenici – kazao je Benedikt XVI..
Ni jedan svećenik ne upravlja nečim svojim nego s braćom sudjeluje i sakramentalnom Isusovu daru. Zajednički je život Kristova pomoć našem življenju a poziva nas da preko braće sve više postajemo slični Njemu. Živjeti s drugima znači prihvatiti potrebu trajnog obraćenja i otkriti radost uzajamnog praštanja i potpore. Zajednički se život snaži molitvom, nasljedovanjem svetaca, naročito crkvenih otaca. Treba biti s Isusom ako se želi živjeti s drugima, u njemu nalazimo snagu da se skrbimo za ljude – zaključio je Sveti Otac.