Crkva i društvo

Od 2006. godine do danas u Indoneziji bilo je više od dvjesta napada na crkve, opravdano se dakle misli da predsjednik države ne štiti kršćansku manjinu u najvećoj muslimanskoj državi. O tom je problemu govorio Theophilus Bela, predsjednik kršćanskog foruma u Džakarti, s međunarodnom humanitarnom zakladom Pomoć Crkvi u nevolji, ističući da je u prvih pet mjeseci ove godine napadnuto 14 crkvi, a prošle je godine zabilježeno 46 napada na kršćanske crkve.
Bela optužuje vladu predsjednika Susila Yudhonoya jer ne poduzima potrebne mjere da se sučeli s nasiljem muslimana protiv kršćana. Kada se napada kršćanske crkve, predsjednik Yudhonoyo spava, a ako spava predsjednik spava i policija – ustvrdio je Bela.
Yudhoyono je 2004. godine postao predsjednik, od tada se 286 puta napalo crkvena zdanja, više nego u bilo kojem razdoblju izuzevši političku pobunu u državi devedesetih godina prošloga stoljeća. Čini se da gospodin predsjednik ne želi zaštiti kršćane – izjavio je Bela tvrdeći da je 28 i pol milijuna kršćana u državi najprogonjenija vjerska zajednica.
U Indoneziji ima samo 3% katolika a oko 6% protestanata. Golema većina stanovništva su muslimani, 88%. Predviđajući buduće napade na kršćane, Bela je rekao da su muslimani vrlo loše reagirali na dolazak kršćana iz sela u gradove gdje nastoje naći posao u tvornicama i uslužnim djelatnostima. Bez obzira na sve, crkve su uvijek pune. Mi se ne bojimo jer smo građani Indonezije, isto kao i druge skupine našega društva. Imamo laičku državu, ne postoji državna religija – istaknuo je Bela.
Afrička je unija odredila u mjesecu lipnju Dan afričkoga djeteta. Za afričku se djecu posebno zauzimaju salezijanski misionari koji su na tom kontinentu nazočni već više od 100 godina, i razvili su – kako javlja Salezijanska informativna agencija (ANS) – brojne nacrte u korist najmanjih i najpotrebitijih. U Etiopiji su nazočni od 1975. godine, i otada su uvijek radili s djecom, i za djecu i mlade. Jedan se od njihovih projekata odnosi i na pomoć djeci koja žive u opasnim uvjetima na ulicama glavnoga grada, a ponajviše na onu koja, iako imaju roditelje, dane provode proseći.