Božićna čestitka provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove

Poštovani slušatelji, još smo u božićnom raspoloženju i uskoro ćemo proslaviti Bogojavljenje promatrajući Isusa koji je dostupan i umnicima. Ovo smo razmišljanje posudili od provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, patra Ante Tustonjića koji je svojedobno radio i na našem radiju.
"Bože, u kakvu to vremenu živimo?!”
Tako je uzdahnula jedna postarija gospođa u zagrebačkom tramvaju razgovarajući sa svojom suputnicom. Komentirale su aktualne događaje što su ih čule na vijestima. Naravno, radilo se uglavnom o crnoj kronici, o ubojstvima, pljačkama i nasilju. “Kamo taj svijet ide?” dodala je druga.
Upravo takvi i slični komentari kao da su sve češći u našim razgovorima. Nažalost, imamo sve više razloga tako razmišljati i zabrinuto se pitati o svojoj budućnosti i budućnosti svijeta oko nas.
U rujnu ove godine ugledna britanska TV kuća BBC odlučila je izbaciti iz javne uporabe izraze “AD” (Anno Domini – godine Gospodnje) i “BC” (Before Christ – prije Krista) u označavanju vremenskih razdoblja. Umjesto toga rabit će se izrazi “BCE” (Before Common Era – prije naše ere) i “CE” (Common Era – naše ere).
Već desetcima godina traje svojevrsna kampanja izbacivanja kršćanskih naziva i izraza u zemljama “zapadne civilizacije”, osobito u Sjedinjenim Američkim Državama. Više gotovo nigdje nećete pročitati u božićno vrijeme čestitke: “Sretan Božić!” (Merry Christmas!) Posvuda su osvanule bezlične čestitke: “Sretni praznici!” (Happy Holydays!)
Razlog je i jednima i drugima jednak. Ovako ga obrazlažu: pozivanje na kršćansku tradiciju i isticanje Isusa Krista kao središta nije prihvatljivo budući da vrijeđa (!?) sve druge koji ne vjeruju u Isusa Krista ili nisu kršćani.
Dobro. A kada bi netko neupućen zapitao: dobro, od kojega se to događaja broji “naša era”, opet bi morao dobiti odgovor: od rođenja Isusa Krista! Ili kada bi neko dijete upitalo: a koji se to praznik slavi prije kraja godine, bilo bi pravo umijeće dati odgovor, a zaobići činjenicu da se rodio Isus Krist kojega velik broj ljudi na ovomu planetu smatra svojim jedinim i pravim Bogom!
Jesmo li mi pošteđeni takvih tendencija? Ovih se dana puno vremena potrošilo na šetnju trgovačkim centrima. Već u mjesecu studenom bili su prepuni blještavih božićnih, pardon blagdanskih, ukrasa i primamljivih darova. Na svakom koraku kuglice, anđelčići, ukrasi i zvjezdice. U svoj toj šumi blještavila pronaći motiv na kojemu će biti prikazano Dijete Isus postaje sve teži zadatak. Još se tu i tamo mogu pronaći kompleti jaslica s malim figuricama, ali i one su sve češće stilizirane tako da čovjek ne zna radi li se o pastiru ili o ovci.
Zagovornici “nove tolerancije” na svakom koraku budno će pratiti ističe li se Božje ime, “namećemo” li mi kršćani svoje vrijednosti drugima i tako ih “vrijeđamo”. Agresivno bezboštvo nikada nije uzelo toliko maha kao u naše vrijeme. Izbaciti Boga, pa i iz događaja koji sami po sebi imaju smisla samo s njim u središtu, postao je apsurdan zahtjev korektnosti. A s druge strane, sve je ostalo, i pjesme i ukrasi i darovi – samo je Bog (koji je početak i uzrok svemu tome) izbačen na ulicu!
Što je, dakle, poruka modernoga čovjeka? Hoćemo, Bože, sve tvoje darove, ali tebe ne želimo!?
Zašto je to tako? Razlog je jednostavan: iz priznavanja Boga kao središta i bitna čimbenika naše stvarnosti proizlazi i obveza moralnoga ponašanja koje će biti u skladu s Božjom voljom. Priznavanje Boga povlači sa sobom i moje strahopoštovanje prema njemu, moj poklon njegovoj svetosti i veličini, moje poštovanje prema bratu čovjeku u svakoj prilici... Puno je lakše Boga ignorirati i zanemariti, tako se nećemo morati ponašati u skladu s njegovim zakonima. Ali iz toga što mi Boga ignoriramo ne znači da će on prestati postojati! Božić je nešto sasvim drugo! To je – rođenje utjelovljenoga Božjeg Sina Isusa Krista od Djevice Marije!
Tko prihvati Božić u svoj njegovoj istinskoj punini, taj pronalazi izvor prave radosti. Tko prihvati u svojemu srcu činjenicu da ga Bog ljubi, da je sa svrhom i razlogom na ovomu svijetu, taj prihvaća spontano i način života primjeren djetetu Božjemu. Onomu tko je prepoznao i prihvatio Božju prisutnost u svojoj nutrini nije teško, dapače – slatko je, služiti utjelovljenomu Kralju Kraljeva, jer samo po njemu svi naši napori i sva naša slavlja imaju svoju puninu i svoj smisao.