O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je na Stepinčevo, 10. veljače, svečano misno slavlje u prepunoj zagrebačkoj katedrali, poručivši da učeći od Krista i blaženoga Alojzija, “učitelja nade”, u današnjim prilikama shvaćamo kako suvremenom društvu ima što reći kršćanska poveznica vjere, nade i ljubavi. Danas nitko ne može toliko zatvoriti oči da ne bi vidio pogubnost života koji ne računa s nadnaravnim temeljem. Tamo gdje ne postoji zadnji razlog i smisao, rađaju se malodušnost i očajanje. A očaj ima razna lica, od kojih ističem tri: nasilje, surogati ovisnosti i pad nataliteta – upozorio je kardinal.
I dok su neki na našem europskom kontinentu zazivali umiranje Boga i proglašavali njegovu smrt, čini se da umire čovjek, da umire život na zemlji. To umiranje započinje onda kada nestane poniznosti pred otajstvom života – rekao je nadalje kardinal, dodavši kako se i u našoj Hrvatskoj ovih dana čuju glasovi koji ne djeluju ohrabrujuće kada je posrijedi dar života. Govori se olako, obescjenjujući stajališta vjernika, pozivajući se na snošljivost prema različitosti mišljenja, kako bi se brzo otkrilo da je teško uspostaviti zdravo društvo bez suglasnosti o temeljnim pitanjima. A ima li važnijeg temelja od života? – upitao je zagrebački nadbiskup, istaknuvši kako bez radosti i nade utemeljene u Bogu ljudski govor lako sklizne u proizvoljnost i prisvajanje mjerodavnosti koju čovjek nema. Tada se počne glumiti gospodare života i smrti; tada nije neobično izravno zagovaranje pobačaja ili eutanazije. Stoga bi bilo vrijedno zastati, razmotriti stavove, jer posrijedi je život, onaj isti koji nas povezuje s Izvorom svega što živi. Tu leži ključ za razumijevanje svih teškoća i radosti, na toj se podlozi povlače ključni potezi za život pojedinca i društva – istaknuo je zagrebački nadbiskup, podsjetivši da je blaženi Alojzije Stepinac jednu od najvećih pogibelji za narod i obitelj vidio u pobačaju, kao pravome narodnom samoubojstvu.
Kardinal je ovom prigodom vjernicima uputio i poziv na sudjelovanje u inicijativi “Misije u gradovima”, izloživši tijek korizmene pripreme i hoda prema Uskrsu koji vjernike u Zagrebačkoj nadbiskupiji združuje s jedanaest drugih europskih gradova. Tako će u zagrebačkoj prvostolnici biti razni susreti, a kardinal je odlučio da se svake korizmene nedjelje navečer u katedrali susretne s mladima Nadbiskupije, slaveći s njima Euharistiju. Osim skupina mladih, pomoćni će biskupi svakog utorka predvoditi Euharistiju i na poseban se način obratiti: zaručnicima, vjeroučiteljima, katehetama i prosvjetnim djelatnicima, športašima, braniteljima te medicinskom i zdravstvenom osoblju. Ono pak što se na osobit način željelo povezati s blaženim Alojzijem, jest zajednička molitva vjernika grada Zagreba, po dekanatima. Odlučeno je da se utorkom i petkom u određenim župama Grada vjernici okupe na molitvu oko istoga onog križa što ga je naš blaženik nosio u Svetoj Zemlji, na hodočašću 1937. godine.
Dvadeset je godina prošlo otkada je papa Ivan Pavao II. proglasio Svjetski dan bolesnika, koji svake godine slavimo na blagdan Gospe Lurdske. Crkva je time učinila veliki korak u svezi duhovno-sakramentalne skrbi za bolesne i umiruće i vjerujem da je od tada svijet postao bolji, humaniji i solidarniji – rekao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, predvodeći, na blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače, misno slavlje u splitskom Kliničkom bolničkom centru na Firulama. Nepobitna je činjenica da se bolesti množe, kako one fizičke tako i psihičke, pa i one duhovne naravi. Svi smo na svoj način uključeni u kategoriju bolesti. Imamo iskustvo bolesti, osobno ili u svojoj sredini. Ako je jedan član obitelji bolestan, cijela je obitelj bolesna. Tražimo lijekove da bismo liječili bolest, a čini nam se da su baš takva stanja nas izliječila. Darujemo više pažnje, ljubavi i dobrote jedni drugima, darujemo više sebe za druge. Čudesno je kako bolest može izliječiti naše odnose, prijateljske, a još više obiteljske – rekao je nadbiskup Barišić, podsjetivši kako crkvena solidarnost prema bolesnima proizlazi iz geste samog Isusa Krista koji se na ovoj zemlji u potpunosti solidarizirao s njima.
U samostanskoj crkvi Sv. Vinka u Frankopanskoj ulici u Zagrebu, svečano euharistijsko slavlje istom je prigodom predvodio prof. dr. Stjepan Baloban, a uzveličao ga je zbor Zagrebačkih liječnika pjevača. Na misnome slavlju okupili su se članovi Hrvatske udruge medicinskih sestara i Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara, a nazočio je i ministar zdravlja dr. Rajko Ostojić. U središte svoga razmišljanja dr. Baloban stavio je pitanje o kakvoći zakona koji se donose na području zdravstva u Hrvatskoj, zemlji koja je tradicionalno katolička, iako se baš ti zakoni nerijetko kose s vjerskim svjetonazorom većine. To je posebno važno za zakone koji se odnose na početak i kraj života – rekao je propovjednik, istaknuvši da su reakcije koje s tim u vezi u posljednje vrijeme dolaze iz redova Crkve dobronamjerne, te da ih ne bi trebalo tretirati ideološki, kao nazadne i zaostale. Obrana života uvijek je progresivna; obrana života ne može biti zaostala te treba učiniti sve kako bi se zaštitio svaki život – zaključio je dr. Baloban.