Kardinal Scola u propovijedi na svetoj misi zadušnici istaknuo duhovne vrline blagopokojnoga
kardinala Martinija
Cijela milanska biskupija, mnogi biskupi i kardinali zajedno s Družbom Isusovom, rodbinom
i golemim mnoštvom vjernika u milanskoj se katedrali jučer u 16 sati okupilo na misi
zadušnici za nezaboravnoga bivšeg milanskog nadbiskupa kardinala Carla Martinija koju
je predvodio milanski nadbiskup kardinal Angelo Scola. Na početku sprovodnog obreda
Papinu je prigodnu poruku pročitao posebni Papin izaslanik kardinal Angelo Comastri.
Jučer smo ukratko prenijeli sadržaj Papine poruke, a danas pak prenosimo ulomke iz
propovijedi kardinala Scole, koju je započeo izrjekom iz Lukina evanđelja: „Vi ste
oni koji ste u mojim kušnjama uvijek ostali sa mnom, zato ja vama dajem kraljevsku
čast kao što ju je Otac moj meni dao“ (Lk 22, 28-29). Dugi život kardinala Martinija
jasno je ogledalo te ustrajnosti, također i u kušnji bolesti i smrti – ustvrdio je
kardinal Scola nastavljajući: A sada Isus njemu i nama s njim jamči: „Učinit ću s
tobom, kao što je Otac učinio sa mnom.“ Kardinal se dakle nije izgubio u nekom dalekom
i nepristupačnom nebu – kazao je kardinal Scola – nego je za njega spremno kraljevstvo
poput onoga koje je Otac pripremio svojemu ljubljenom sinu. Milanski je nadbiskup
u propovijedi podsjetio na mnoštvo vjernika i nevjernika, sveukupno više od dvjesta
tisuća, koji su se u milanskoj katedrali oprostili od bivšega nadbiskupa: bio je to
dirljivi znak zahvalnosti „velikom čovjeku“ Crkve – primijetio je kardinal Scola dodajući
da kardinal Martini nije ostavio nikakvu posebnu duhovnu oporuku. Sva je njegova baština
u svekolikom njegovu životu i naučavanju, napose u posvemašnjem prihvaćanju odgovornosti
da vjeruje i svima svjedoči dobro vjere; to je, prema kardinalu Scoli, velika kardinalova
ostavština. Carlo Marija Martini doista je živ izgarao da nikoga i ništa ne izgubi.
Euharistijski živeći u vjeri u uskrsnuće uvijek je nastojao prigrliti sve ljude, jer
je bio ukorijenjen u postojanoj sigurnosti da se Isus Krist, svojom smrću i uskrsnućem,
trajno prikazuje za slobodu svakoga – istaknuo je kardinal Scola zaključujući propovijed
nabrajanjem duhovnih vrlina kardinala Martinija. Duboko poznavanje Svetoga pisma,
pozornost na suvremenu stvarnost, raspoloživost da prihvati sve, ekumenska osjetljivost
i otvorenost za međureligijski dijalog, te skrb za najpotrebitije i traženje putova
pomirbe radi dobra Crkve i civilnoga društva, te su vrline resile i njegovu pastirsku
službu učinile nezaboravnom– zaključio je kardinal Scola. Na završetku mise zadušnice
i kardinal Dionigi Tattamanzi, donedavni milanski nadbiskup, želio se oprostiti od
čovjeka koji je bio uporište za tumačenje Svetoga pisma, shvaćanje sadašnjosti i snivanje
budućnosti, iscrtavajući staze za misijsko poslanje Crkve. A u ime Crkve čiji
je kardinal Matini tijekom 22 godine bio „otac, pastir i sluga“ kardinal je Tettamanzi
uskliknuo: Mi smo te voljeli! Poradi tvojega osmijeha i tvoje riječi, poradi tvojega
saginjanja nad našim slabostima i poradi tvoje dalekovidnosti, poradi tvoje vjere
u radosnim i žalosnim danima, poradi tvoje umjetnosti slušanja i ulijevanja nade svima!
Nastavi zagovarati za sve nas – zaključio je kardinal Tettamanzi. Kako prenosi
Ika predsjednik je Hrvatske biskupske konferencije đakovačko-osječki nadbiskup Marin
Srakić uputio milanskom nadbiskupu kardinalu Angelu Scoli brzojav sućuti u povodu
smrti kardinala Carla Marie Martinija u kojem se kaže: "Primili smo vijest o prelasku
u Očev dom kardinala Carla Marie Martinija. Njegovom smrću izgubila je Crkva u Italiji
i cijela Katoličke Crkva velikana koji je ostavio duboki trag u vremenu u kojem je
živio. S iskrenim suosjećanjem izražavamo Vama i članovima Talijanske biskupske konferencije
kršćansku sućut i molitvenu blizinu – stoji u brzojavu u kojem se podsjeća na dobrotu
kardinala Martinija. To činimo i uime hrvatskih vjernika, napose onih koji su
osjetili dobrotu i pomoć kardinala Martinija i Milanske nadbiskupije u ratnom vremenu
patnje i stradanja koje je zadesilo Hrvatsku devedesetih godina prošlog stoljeća.
Sa zahvalnošću se prisjećamo dobrote i darova poštovanog Kardinala i milanske Crkve
koji su nam u tom vremenu velikih kušnji bili izvorom snage i utjehe zbog blizine
i solidarnosti naše braće i sestara u vjeri. Zahvalni za dar njegova života ispunjenog
izgaranjem za Gospodina, molimo da uživa vječni mir u zajedništvu s Uskrslim Kristom
kojega je toliko ljubio".