Otvoriti se Božjim iznenađenjima, ne zatvoriti se pred znakovima vremena – naglasci
su s jutarnje homilije pape Franje na misi u Domu sv. Marta. Komentirajući Isusove
riječi upućene zakonoznancima, Papa je potaknuo vjernike da ne ostanu navezani na
vlastite namisli, već hode s Gospodinom. Isus je govorio učiteljima zakona koji su
od njega tražili znak, a on ih naziva „opakim naraštajem“. Toliko puta – primijetio
je Sveti Otac – učitelji zakona traže znakove, a Isus im odgovara kako ne znaju „vidjeti
znakove vremena“ i stoga su „tražili izvanredni znak.“ Pitajući se o tome zašto nisu
shvaćali znakove vremena, Papa kaže: „Prije svega, jer su bili zatvoreni u svoj sustav;
imali su odličan sustav zakona, remek-djelo. Svi su Židovi znali što se može činiti,
a što ne, čak i kamo se smije ići. Sve je bilo sustavno ustrojeno. I oni su se u tome
osjećali sigurnima“ – kazao je Papa, dodavši: Za njih je ono što je Isus činio
bilo neobično. To im se „nije sviđalo, bilo je opasno, u opasnosti je bio nauk zakona
koji su oni, teolozi, razrađivali kroz stoljeća.“ To su napravili iz ljubavi i vjernosti
prema Bogu, ali su prema njemu bili zatvoreni. „Zaboravili su kako je Bog – Bog zakona,
ali je i Bog iznenađenja. Ne može se zanijekati; nikada se ne kaže kako je ono što
je bio rekao, krivo – ali nas uvijek iznenađuje – pojasnio je papa Franjo. „Nadalje
su zaboravili kako su oni bili narod u hodu“ – nastavio je Papa – „A kada se hodi,
uvijek se pronalaze nove stvari, koje se do tada nije poznavalo“, a „život je hod
prema punini Isusa Krista i njegovoga drugoga dolaska.“ Oni pak, zakonoznanci, nisu
shvatili da je zakon koji su čuvali i ljubili, bio odgoj [na putu] prema Isusu Kristu.“
Budući da ih zakon nije nosio prema Isusu, bio je mrtav i zbog toga ih Isus opominje
da su zatvoreni; da nisu sposobni prepoznati znakove vremena i da nisu otvoreni Bogu
koji nas iznenađuje. „To bi nas trebalo potaknuti na promišljanje“ – smatra Papa
– „jesam li ja navezan na svoje stvari, na svoje naume; jesam li zatvoren? Ili sam
otvoren prema Bogu iznenađenja? Jesam li osoba koja se ne miče ili sam u pokretu,
u hodu? Vjerujem li u Isusa Krista – u Isusa, koji je umro, uskrsnuo i ispunio povijest
– vjerujem li kako put vodi prema sazrijevanju, prema očitovanju slave Gospodnje?
Jesam li sposoban shvatiti znakove vremena i biti vjeran glasu Gospodnjem koji se
u njima očituje?“ „Danas si možemo postaviti ova pitanja“ – kazao je Sveti Otac
– „i zaiskati od Gospodina srce koje voli zakon, jer on je od Gospodina, ali koje
voli i iznenađenja Božja i koje zna kako taj sveti zakon nije cilj sam sebi.“ Taj
hod je priprema koja nas vodi konačnom susretu s Isusom Kristom – zaključio je na
kraju papa Franjo.