U Godini posvećena života Papa poziva redovnike da proročim svjedočenjem prosvijetle svijet

Godina 2015. proglašena je Godinom posvećena života. U svojoj poruci, Papa od redovnika traži da „probude svijet, da ga prosvijetle svojim proročkim i beskompromisnim svjedočenjem. Potiče ih da budu radosni i hrabri svjedoci zajedništva. Posvećene su osobe kvasac pravednijega i bratskijega društva – istaknuo je papa Franjo. U sljedećim mjesecima, Sveti će Otac pripremiti novu apostolsku konstituciju o kontemplativnom životu; počelo je dakle vrijeme promišljanja i molitve – rekla je časna Maria Chiara Cavalli, klarisa samostana u Perugi, govoreći za našu radio postaju.
Crkva ove godine moli i slavi posvećeni život, a na poseban način mi, kao klauzurne redovnice, jer smo u srcu Crkve; skrivene ali uvijek nazočne; molimo, prikazujemo žrtve, radujemo se, i na svoj način razgovaramo s onima koji nam dolaze u posjet, a čvrsto smo uvjerene u ovo vrlo lijepo, kako je rekao Papa, proročko zvanje – ustvrdila je klarisa Maria Chiara.
Na primjedbu da se njihov odabir protivi struji, te da ih Papa potiče da probude svijet, te na pitanje je li svijet usnuo, redovnica je odgovorila da se svijet 'komeša' … Oko nas ima puno žalosti, razočaranja, beznađa i pomanjkanja hrabrosti. Svijet treba probuditi, odnosno u njemu treba probuditi nadu. Budućnosti ima za sve, ako se oslanjaju na Gospodina Isusa. Ja sam u svom životu vidjela budućnost, živjela sam u nadi, te to predlažem svima. Treba ići uzvodno, protiv struje, ako se želi stići do izvora, govorio je sveti papa Ivan Pavao II. – podsjetila je časna sestra dodajući:
Neke novine i načini mišljenja onemogućuju pronalaženje izvora života i vode u smrt. Svima želim reći da postoji drukčiji način života. Radost se nalazi, kako veli Papa, u otkrivanju smisla vlastitog života, a njegov je smisao susret. Riječ se utjelovila i ide pred nama; traži nas kao što neki zaljubljenik dugo traži 'drugu polovicu' svoga života, a kad ju nađe, obasja ga jako svjetlo – objasnila je redovnica.
Na upit kako život u klauzuri pomiriti s „Crkvom u izlasku“, na što Papa potiče sve [vjernike], rekla je da joj se „Crkva u izlasku“ neizmjerno sviđa, a to zapravo i jesam ja. To sam od jutra do večeri, jer „svojom molitvom podupirem nemoćne i posrnule članove Tijela, koje je Crkva, kako je govorila sveta Klara. To sam, jer ako netko ide na ulice, netko pak, u nekom skrivenom mjestu, molitvom podupire taj izlazak, to naviještanje Evanđelja po ulicama ili posredstvom obavijesnih sredstava… Crkva je jedno tijelo: nemaju svi dijelovi tijela istu ulogu; svi ne možemo biti ruke, usta; neki se dijelovi ne vide, ali to ne znači da nisu važni – primijetila je časna sestra.
Na primjedbu da je Godina posvećena života prigoda za temeljit ispit savjesti, rekla je da iscrpljenost, umor i napuštanje nekih, za sobom ostavljaju žalost i razočaranje. Redovničko je zvanje potrebno, vrlo važno i vrlo lijepo. Pozvani smo uvijek iznova otkrivati ljepotu svoga zvanja te da budemo radosni i odvažni – ustvrdila je sestra Maria Chiara.
Govoreći pak o Papinoj tvrdnji da su redovnici kvasac za rast pravednijeg i bratskijega društva, rekla je da je slika kvasca veoma primjerena, jer malo kvasca može ukvasati puno brašna. Katkada se obeshrabrimo jer nas je malo, ne razmišljamo dakle o tomu što Duh Sveti može učiniti od nečega što može izgledati na umoru. Ne smijemo se ni žalostiti ni očajavati. Bog je vjeran i On upravlja poviješću: do sada ju je vodio, vodit će je i nakon nas – ustvrdila je časna sestra.
Na primjedbu da broj redovničkih zvanja nezaustavno opada, odgovorila je da su u početku utemeljitelji redovničkih zajednica bili sami; dakle jedna osoba, a njoj su se poslije pridružile i druge. Nije dakle potrebno mnoštvo osoba. Sve se rađa kao maleno, potom raste i postaje veliko, ali se rađa kao maleno. Sve polazi od malenosti. Duh je Sveti svemoguć, a mi nismo gospodari povijesti. Bogu hvala, u njegovim smo rukama i stoga možemo biti spokojni – zaključila je klarisa Maria Chiara.