Bolje razumjeti "Dignitatis Humanae" o njegovoj 50. obljetnici

Mnogi katolici danas krivo vjeruju da više ne trebamo pokušavati izgraditi katoličko društvo, da je to ideja koja pripada prošlosti – rekao je o. Thomas Crean, član priorata sv. Mihaela Arkanđela u Engleskoj. Ali ako je to istina – napomenuo je – što bi onda ostalo od Kristova kraljevanja nad društvom – učenja da naš Gospodin treba vladati i nad pojedincima i nad narodima, koje je naglasio papa Pio XI. kad je ustanovio svetkovinu Krista Kralja?

S tim će se i sličnim pitanjima suočiti sudionici međunarodnog znanstvenog kolokvija povodom 50. obljetnice dekreta Drugog vatikanskog sabora o vjerskoj slobodi, Dignitatis humanae, koji će se održati od 30. listopada do 1. studenog u Nursiji, rodnom mjestu sv. Benedikta. Stručnjaci će raspravljati o tome što točno Dignitatis humanae naučava, koji je autoritet tog dokumenta i kako se može pomiriti s naukom o Kristovom kraljevanju i dužnostima katoličkih državnikâ – prenio je National Catholic Register.

Otac Crean, jedan od glavnih organizatora događaja, primijetio je da je vjerska sloboda jedno od velikih neriješenih teoloških pitanja modernoga vremena. Ljudi već 50 godina raspravljaju o Dignitatis humanae te među katolicima koji su vjerni crkvenom učiteljstvu postoji mnoštvo različitih shvaćanja o tome kako najbolje razumjeti i pomiriti taj dokument s naukom i praksom Crkve kroz stoljeća, kao što postoje i neslaganja oko razine autoriteta koju ta razna učenja imaju. Cilj je skupa – prema njegovim riječima – što je bolje moguće razumjeti nauk Crkve.

Osobe koje zagovaraju promjenu crkvenog učenja o raznim pitanjima često ukazuju na Dignitatis humanae kao presedan za doktrinarni zaokret. Važno je pojasniti zašto to nije istinito – napomenuo je o. Crean, dodajući kako je drugo važno pitanje o kojem će razgovarati odnos prava na vjersku slobodu i vjerske istine. Problematično je što nije do kraja jasno koji je točno učiteljski sadržaj dokumenta ili do koje je mjere pravo na vjersku slobodu u praksi ograničeno drugim čimbenicima.

Primjerice, sam dokument inzistira da se mora zadržati tradicionalno učenje o dužnostima društva prema istinskoj Crkvi, kao što i kaže da je pravo na vjersku slobodu ograničeno općim dobrom i istinskom moralnošću – kazao je o. Crean i pojasnio: Što, primjerice, može ili što bi trebala katolička nacija učiniti kad ljudi unutar nje počnu potkopavati vjeru? Iz teksta dokumenta nije sasvim jasno. Dakako, nikada ne može postojati pravo na zlo. Pitanje je koje vrste zala ili vjerskih pogreški država ima pravo potisnuti.

Pape su prije Drugog vatikanskog sabora isticali da države mogu spoznati vjersku istinu, budući da ih čine ljudi koji tu istinu mogu spoznati – napomenuo je o. Crean. To je temelj katoličkog nauka o „moralnoj dužnosti društava prema istinitoj religiji“, koju spominje Dignitatis humanae. No kako to spojiti s očito vrlo širokim pravima na vjersku slobodu koja se u istom dokumentu spominju? O tome će raspravljati sudionici kolokvija.